Danja Gašpar Đokić - BiH

Danja (Gašpar) Đokić rođena je 05.10.1960. godine u Pločama, R. Hrvatska..

Objavljivala je u mnogim klasičnim i elektroničkim časopisima : „Metafora“, „Prozaonline“, „Poezin“, „Kul-tim“, „U balkanske zore“, „Žikišon“, „Poezija SCG“, „Tvorac Grada“ (Beograd), „Maxminus magazin“, „Svijet kulture“ (Zagreb), „Eniaroyah“, „Knjigomat“ (Zagreb), „Bundolo II“. „Poeta“ Beograd“, „Balkanski književni glasnik“ (Beograd),  časopis „Riječ“ Književnog kluba Brčko distrikta (poezija i književni prikazi), časopis „Osvit“ (Mostar), časopis „Avangrad“ (Sombor), časopis „Odjek“ (Sarajevo), „Poeta“ (Beograd),  revija „Vpogled“ (Žalec – Slovenija),  „OtočjeO“ (Grahovo ob Bači – Slovenija), „Bosanska vila“ (Sarajevo).  Zastupljena je u zbornicima „Balkansko pero 2009“ (Sarajevo),  „Diogen- pro kultura magazin“ (Sarajevo), „Garavi sokak 2010“ Inđija, „Kapija istoka i zapada“  (Sarajevo). Sudjelovala je na manifestacijama „Šopovi dani na Plivi 2009.“  (Jajce), „3. Novosarajevski književni susreti 2009.“ (Sarajevo), „Garavi sokak 2010“ (Inđija), „4. Novosarajevski književni susreti 2010.“ (Sarajevo), te  „Šopovi dani na Plivi 2010.“ (Jajce)

Uz poeziju, piše i prozu i književne prikaze, odnosno recenzije,  a bavi se i digital art grafikom. Član je „Udruženja za kulturu Novo Sarajevo“. Pjesme su joj prevođene na makedonski i slovenski jezik. Danas živi i stvara u Sarajevu.

2008. godine JUDITA Okučani objavila joj je zbirku poezije „Mirisni tragovi u meni“

2010. godine UG ESSEGG Osijek objavila joj je zbirku pjesama „Dah proljeća u sazreloj jeseni“  

2010. godine UG ESSEGG Osijek objavila joj je zbirku pjesama „Ravnoteža svemira u kojem smo se sreli“    

2010. godine  UG ESSEGG Osijek objavila joj je zbirku pjesama „Mjesec u suzi“

2011, godine  UG ESSEGG Osijek objavila joj je zbirku pjesama „Sunce, pod bosim nogama“

Umjesto posvete

(s ljubavlju)

kad te ne mogu dodirnuti
daljinom

ja sanjam
tvoje ruke
krila ptice
i oblačim oblak

ne mogu te ne sanjati

ne dodirnuti
kao što te mogu
krilima ptice

Uvertira

Govorila sam ti uvijek
nije vrijeme za predstavu
u parteru kao glumci beskućnici
grle se lažni osmijesi

ti imaš golube u glavi
zacrtano sutra na staklu
prstom kojeg brišeš rukavom
ja imam cvrčka na koži
koji pjeva svome suncu
kad se smije čini mi se
kao duge ditirambom
se osipaju tuge

govorila sam ti svjesna
varka je arka nesretnicima
obojane snove buncamo
prevodimo ih u smijeh kao
neimari lica i naličja ničega
kao nečega u vrijeme
generalne probe

Ledeno doba nježnosti

o čemu ćemo pričati
jedini

leđima okrenuti
(naslonjeni
na suprotne rubove leda)

daleki
kao sibirske tundre
zaboravljeni

ispijenih vjeđa
obješenih
kao iscurene
brojanice vremena

bezdušna
hladnoća

modrinom usana ne progovara
promrzlinama na rukama
ne zapisuje

na raskrižju
svijeta umrlih i polumrtvih
hladnoća

isijava led, led, led
u slojevima

u transu
šamanskih bubnjeva

(u oštrim
uglačanim bridovima
leda o leđa)

Glavobolja

Drska su buđenja
zveckanjem porculana
svejedno što ispijam
šalicu toplog jutra
nakon ustajanja
uglavljen dim
među usnama
pometnju stvara

brojim od deset
unatrag po jedan
do devet puta tako
glas nečiji zakuca
na kapak, kao ekser

u sljepoočnicama
otkucava zamorna
škripa zidova

Usni usnenje

Kad budem te pitala
smijeh čiji je
upamtila
(u svjetlu predajom
dok je podizana)
večer

iznad aleje uličnih svjetiljki
hoćeš li moći odgovoriti

tog je trenutka
začeta krakovima
među zvijezdama
nova
(misaona razdjevičenost)

hoćeš li moći odgovoriti
mi smo žrtvu prinjeli
leptira plesom

poslijednjim
nad plamenom
fenjera krilima

užarenim snovima
od svjetla
golim

dodirom usana
u žaru

(hoćeš li moći odgovoriti)