Jana Prević Finderle - Hrvatska
Jana Prević Finderle, rođena sam u Zagrebu, živjela u Daruvaru, Zagrebu i trenutno u Pazinu. Objavljivala u lokalnim časopisima. 1997. Osvojila sam 2. Nagradu na Goranovom proljeću za srednjoškolce i tim povodom mi je sa Marijom Bogeljić objavljena zbirka „Šum mladosti“.
Arhitektica, radim u Poreču, svaki slobodni trenutak koristim za putovanja…
pisma
Ludva je pisao Babički
A Babička je pisala
Oficirima, činovnicima, birokratima
Ludva je pisao o strahotama
I plakao da ga spase
Uzalud je Babička molila
Po sumornim kancelarijama
Ludvu su odveli,
Kako već odvode vojnike
U neko galicijsko blato
A njegova pisma su
Starila umjesto njega
U velikom ormaru na kraju ganjka
Koji nitko nije otvarao.
Dok polako koračam…
Kroz moje selo
Voze se kićeni svatovski auti
S predizbornih plakata
Smješkaju se sve nacionalne manjine
A dvorišta su puna
Debelih, bijelih domaćih gusaka
U mome selu
Nepokretne bake
Tiho i meko metu krpice pločnika
A svako vrijeme
Postaje još duplo duže
Ludva je pisao Babički
A Babička je pisala
Oficirima, činovnicima, birokratima
Ludva je pisao o strahotama
I plakao da ga spase
Uzalud je Babička molila
Po sumornim kancelarijama
Ludvu su odveli,
Kako već odvode vojnike
U neko galicijsko blato
A njegova pisma su
Starila umjesto njega
U velikom ormaru na kraju ganjka
Koji nitko nije otvarao.
Dok polako koračam…
Kroz moje selo
Voze se kićeni svatovski auti
S predizbornih plakata
Smješkaju se sve nacionalne manjine
A dvorišta su puna
Debelih, bijelih domaćih gusaka
U mome selu
Nepokretne bake
Tiho i meko metu krpice pločnika
A svako vrijeme
Postaje još duplo duže
***
Klinci s cigaretama
Dobacili su mi nešto ozbiljno, prljavo
Mala smješna djeca
I žele uskočiti u lude
Vrtloge tuđeviđenih života.
Dobacila sam im nešto
Ozbiljno djetinje, egzistencijalistički
I smijala se dok su u travu sa
Svih strana slijetali mali maslačkovi padobrani.
***
Iritantno mazno
Ležim ti gola do ramena
Povremeno promumljam neku
Zakukuljenu ljubavnu poantu
Čak pomalo sramežljivo
Grlim te nogama
Prstom kružim po tvom mekom trbuhu
Nevjerovatno uporno
Ti još pričaš o nogometu
***
evo naprimjer Dorta
Dorta Jagić piše najmilije pjesme
Kupujemo sve njene knjige i
Uvijek je gledamo kako pleše
Ali ja naprimjer znam
Ispeći odlične palačinke
Nalažem ih jednu po jednu
Kulu palačinki na stol
I orahe
I pekmez od jabuka
I viknem: ehej!
Palačinke!
Fabijan ih pojede šest
I kao da sam napisala najbolju pjesmu
Ponosno sam sretna
***
Debele žene idu u kazalište
No prvo su popile makijato
I upravo sramežljivo ližu
Tri kuglice malaksalog sladoleda
Debele žene, bijele
Lupkaju potplatama jeftinih sandala
Ljeto je
I odlaze gledati iz mraka
Smiju se tiho
Željele bi da i njih
Netko gleda
Klinci s cigaretama
Dobacili su mi nešto ozbiljno, prljavo
Mala smješna djeca
I žele uskočiti u lude
Vrtloge tuđeviđenih života.
Dobacila sam im nešto
Ozbiljno djetinje, egzistencijalistički
I smijala se dok su u travu sa
Svih strana slijetali mali maslačkovi padobrani.
***
Iritantno mazno
Ležim ti gola do ramena
Povremeno promumljam neku
Zakukuljenu ljubavnu poantu
Čak pomalo sramežljivo
Grlim te nogama
Prstom kružim po tvom mekom trbuhu
Nevjerovatno uporno
Ti još pričaš o nogometu
***
evo naprimjer Dorta
Dorta Jagić piše najmilije pjesme
Kupujemo sve njene knjige i
Uvijek je gledamo kako pleše
Ali ja naprimjer znam
Ispeći odlične palačinke
Nalažem ih jednu po jednu
Kulu palačinki na stol
I orahe
I pekmez od jabuka
I viknem: ehej!
Palačinke!
Fabijan ih pojede šest
I kao da sam napisala najbolju pjesmu
Ponosno sam sretna
***
Debele žene idu u kazalište
No prvo su popile makijato
I upravo sramežljivo ližu
Tri kuglice malaksalog sladoleda
Debele žene, bijele
Lupkaju potplatama jeftinih sandala
Ljeto je
I odlaze gledati iz mraka
Smiju se tiho
Željele bi da i njih
Netko gleda
***
Noću dok spavate
Trudne žene obilaze gradilišta
Miluju svoje loptaste trbuhe
I pričinja im se da već vide
Žuto kuhinjsko svijetlo prozora
S kojeg će za nekoliko godina
Nervozno viriti na ulicu
I gledati vraća li se
njihova djevojčica sama kući
***
Požar u Šujevićima
Gasili smo smrekovim granama
Gušeći zapaljenu travu.
Gorjela je suha crvena zemlja,
A spržena smrekovina
U našim rukama
Mirisala je na poslijebožićnu
Jednostavu i duboku tugu
***
dok u odijelu čuči uz svoj auto
o čemu govori čovjek
koji je zgazio psa?
Zove mamu
Govori joj kako je život
Krhkiji od kosti i
Meke smeđe krvave kože
Zove veterinara
U panici jer pas sve teže diše
I plače umirućim psećim očima
Zove šefa
I govori:
„Glupi pas!“
tata
svašta su skupljali
ti muškarci,
lovili mamute, jelene
lovili žene, poslove
skupljali aute i diplome
neki čak skupljaju boce
i staro željezo.
samo moj tata
po mokrim križevačkim njivama
skuplja meteore.
