Jovanka Babić Jelovac

Jovanka Babić Jelovac, (Karlovac,1954.)profesorica i pjesnikinja.Završila Gimnaziju u Karlovcu i Filozofski fakultet u Zagrebu.Radila u srednjoj školi u Zagrebu kao profesor hrvatskog jezika i književnosti. Pišem od gimnazijskih dana .Objavila zbirku pjesama,,S ljubavlju na usnama"(2008.),Društvo Karlovčana  u Zagrebu objavilo moje pjesme u knjizi,,Zašto volim Karlovac"(2010.),  sudjelovala na 21. Međunarodnom susretu pjesnika u Inđiji (18.9.2010.) i rad objavljen u zajedničkom Zborniku. Sudjelovala na 3. Festivalu književnosti u Rijeci (5. i 6.11.2010.) Članica ,,Književnog kruga"Karlovac i HKD (Hrvatsko književno društvo).

Ljubav

Odbjegla,
Pobjegla,
od snova satkana,
u život protkana,
sva u iščekivanju,
ogrnuta nemirom,
dolepršala s leptirom
u moje oči,
u tvoje ruke
ljubav davno iznjedrena
samo jednom probuđena
zauvijek nam donešena,
odbjegla,
pobjegla,
s vjetrom…


Moj prijatelj poeta

Moj prijatelj poeta
luta ulicama svijeta
promatra,
sakuplja,
slaže,
a onda nam tako lijepo kaže
u svom stilu,
iz svog srca,
što za sve nas ubrzano kuca…
Moj prijatelj poeta
voli sve dobre ljude
ovoga svijeta,
brine za duše
i emocije naše
da se ne uruše…

Nježno nam tepa,
glasno nas muči,
nada se
možda će da nas nauči
da prolaznici mi smo samo
na ovoj planeti,
al' zato ne treba
srce da strepi,
da pati…

Neka se preda
u datom trenu
i voli istinski, duboko
što daje osmijeh
i sreću svakoga dana…

Moj prjatelj poeta
luta ulicama svijeta


Volim te

Volim te zbog istine koja je bolna
volim te zbog očiju
koje su nevjerne
Volim te zbog glasa
koji je djetinji
zbog poljupca
kojim si me darivao
zbog nemira koji si
u mene unio
Volim sve što je tvoje
volim sve što će biti tvoje
Volim tvoju suzu u oku
tvoju ruku koja me grlila
tvoje biće koje sam nekad ljubila
Volim a nisam voljena

Smrt

Jedna je zvijezda pala
sa neba u more
koje je prepuno suza
od plakanja za
pravim čovjekom

jedan je oblak prošetao
i pogledao nas sve zajedno
rekavši:
Podignite glave vi maleni dolje
rastvorite srca
i okrenite se životu sada
a ne u trenu kada je
prekasno

Šapati duše

Šapati duše

sve granice ruše

tvoj glas dirne me

budi sjećanja

ah, živote

koje li divote

Jedna ljubav davna

u srcu odzvanja

jedna ruka meka

milina potekla

Šapati duše

sve granice ruše

jer ljubavi prave

žive za sve dane

i nose nas tako

i ljube nas lako…

Prijatelj

Prijatelj
je uvijek tu negdje
ne skriva se
ne traži izgovore
ne nudi opravdanja
ne spominje novac

Prijatelj
je dragocjen
rijedak
veličanstven u svom dobrom srcu

Uvijek tu negdje
ne traži ništa
a daje sebe