Aron Baretić - Hrvatska

Zovem se Aron Baretić.Rođen sam 23.11.1965. u Rijeci gdje sam i veći dio života proveo.
Kažem veći dio života pošto sam pomorac, tako da sam posljednjih 20 godine u prosjeku polovicu vremena po brodovima a onu drugu, ljepšu kod kuće, u Rijeci s obitelji.
Srednju Pomorsku Školu završio sam u Bakru i 1984. po prvi put krenuo u avanturu kao nastavak obiteljske tradicije u pomorstvu.
Višu Pomorsku Školu završio sam u Rijeci.
Od 1991. plovim po raznim stranim kompanijama.
Godine 2004. stječem naslov Zapovjednik na brodovima većim od 3000 GT (nekad ljepše znano kao Kapetan Duge Plovidbe).Iste 2004. bivam unaprijeđen u rang Zapovjednika.  
Godine 2006. se zapošljavam na trenutnoj kompaniji.
 
Pjesme sam pisao još u 20-im godinama iako su to bile pjesme izuzetno drugačije od mojih sadašnjih.

Do sada, pjesme su mi objavljene:

na e-portalu "KNJIŽEVNOST.ORG"

na e-portalu  "SVIJET KULTURE - SVK MAGAZIN"

u Zborniku "Garavi Sokak 2010." koji je u sklopu istoimene manifestacije bio predstavljen 18.9.2010. u Inđiji

u knjizi "ANTOLOGIJA XXI. STOLJEĆA - HRVATSKOG URBANOG PJESNIŠTVA".

 ušle su u izbor Hrvatskog Sabora Kulture (za 29. književne susrete), održane 18.9.2010. u Karlovcu.

u “DIOGEN PRO CULTURA” magazinu

predstavljene (u mojoj odsutnosti) na 3. Festivalu Književnosti – Dani prijatelja knjige u Rijeci 05. i 06.11.2010.

predstavljene (u mojoj odsutnosti) na 4. Novosarajevskim književnim susretima – u Sarajevu 11.-13.11.2010.                                                        

Trenutno mi je prva zbirka pjesama kod izdavača u Rijeci u početnoj fazi izdavanja.

Bez izlaza

Šupalj pogled

što izranja

iz

osakaćene duše,

grč na licu

koji ne popušta,

život ispunjen

razočaranjima,

neuspjesima,

podsmijehom i

zauvijek uništenim

samopouzdanjem.

Užasnut

prošlošću,

u strahu

od budućnosti,

suočen

bezizlaznom

sadašnjošću,

stoji on tako

i bezvoljno

razmišlja,

dok kiša

bezdušno pada,

slijeva se

niz opustjele

pločnike,

i skupa s njime

nestaje

u beskraju.

ST. CROIX, 27. V 2010.

Bijes

Divljački se tresao

dok je

bijes

tutnjao

kroz njegove labirinte,

mahnitao u njemu,

rovao i dopirao

gdje više ništa

nije dopiralo,

uz

praiskonski urlik očaja

galopirajuće

zvijeri

što razara

sve pred sobom,

tražeći

izlaz iz

situacije

u kojoj se

vlastitom glupošću našao.

ST. CROIX, 19. IV 2010.

Buđenja

(Mom tati)

Mrak oko njega bio je masivan,

gotovo opipljiv.

Budi se u vrelini znoja,

iz more koja prijeti

da ga sažvače i proguta.

Nepostavljena pitanja,

beskrajne borbe ponosa i srama,

nemoć ili nehtijenje,

kako shvatiti i priznati,

ili jednostavno popustiti.

Progonjen kao životinja

pred vlastitim mislima

što mahnitaju,

traže odgovore

za koje sad je prekasno.

Njega više nema,

otišao je zauvijek,

iako je ostavio za sobom

neizbrisivi trag.

Da je barem onda znao sve ovo.

OKRIKA, 27. XI 2009.

Jutro

Tog zimskog jutra

tmurnog

i nekako šugavog,

kao i njegovo raspoloženje,

koje kao da se lijeno,

bezvoljno vuklo

kroz gradsku dreku,

smog,

smrad

iz auspuha automobila

i danima nagomilanog smeća,

besciljno lutajući,

potpuno otupjelih čula,

nesposoban za razmišljanje

nakon još jedne neprospavane noći,

bezuspješno pokušava dokučiti

kad su zamrli zvuci smijeha,

kad je sva radost izhlapjela

iz njegovog života.   

16. XI 2009.

LAGOS

Maska

Skinuvši masku,

zagledao se u vlastite oči,

vidio je,

onog istog,

sramežljivog,

prestrašenog dječaka

iz svoje mladosti,

bez imalo samouvjerenosti,

koju je drsko,

gotovo cinično isticao.

Tu je bio siguran,

ovo je bio njegov svijet,

u kojem je mogao biti svoj,

ono što zaista je,

bez srama,

bez maski,

namještenih osmijeha,

i odglumljene nadmoći

koju nije osjećao.

ST. CROIX – SAN JUAN, 15. VI 2010.

Poput noći

Poput noći,

što nemilosrdno,

obrušavala se

na opustjele pločnike

i tek probuđen park,

nestajao je

među bezbojnim,

razočaranim sjenkama,

dok pratila ga je pogledom

kroz staklo zamagljeno

jecajima i vrelim suzama,

osluškujući mu korake

koji zamirali su

u vrtlogu

nikad zaboravljenih sjećanja.

RIJEKA, 07. IX 2010.

Promjene

Njegov čitav svijet

kakav je poznavao,

i sigurnost

koju je u njemu osjećao,

poput golemog tijela

zadrhtao je,

uz teški uzdah,

kao da slijegnuo je ramenima

i prepustio se

neminovnosti

promjena.

RIJEKA, 22. IX 2010.

Tko sam ja

U staroj ladici,

pažljivo

sakrivenoj,

negdje,

u zapučku svijesti,

već pomalo

ustajala,

pljesniva,

gotovo

zaboravljena misao ...

tko sam ja ???

Negdašnje želje

zagušene odgojem,

biti svoj,

drugačiji,

potisnuto

strahom od neprihvaćanja,

nerazumijevanja,

njihova straha

od nepoznatog.

U šta sam se pretvorio ???

Zar postao sam

tek jedan od mnogih ...

jedan od bezličnih,

običnih,

osrednjih ...

Misao što blijedi

iako

i dalje živi,

odupire se

i nemilosrdno

gura me naprijed.

ST. CROIX, 20. V 2010.

U bijegu

Bježeći pred samim sobom,

želio je sakriti se,

u vlastitom zaboravu nestati,

od svega pobjeći,

biti netko drugi,

netko nebitan,

svakodnevan

i potpuno običan.

Spakovao je sav svoj život

s uspomenama,

strahovima,

odavno odsanjanim snovima

i krenuo

prema nekom

drugačijem sutra.

RIJEKA, 26. VII 2010.

Sjedim i razmišljam

Evo,

tako sjedim i razmišljam

o onom našem vremenu

prije nas sada,

vremenu propuštenom

i nikad zaboravljenom,

stvarima neučinjenim

i nespretno učinjenim,

svim onim malim stvarima

što trebali smo,

a dijelili nismo,

mislima neizgovorenim

i nepromišljeno izgovorenim,

zabludama neiskustva i srama.

Sjedim i razmišljam,

stariji,

iskusniji,

donekle pametniji ...

RIJEKA, 01. IX 2010.

Autumn

Twilight in the suburb,

soaked streets,

heavy men's boots

trampling through the rain puddles

piles of fallen leaves

and the smell of autumn

that heavily trawls,

penetrates into the pores

and permeates me wholly,

while struggling through a stagnant haze

and occasional stray passers by

even crazier than me

going ...

I wonder

where are they going,

do they know where they are going.

Or they're actually leaving ...

10. XI 2009. DRIFTING OFF LAGOS

Me, as me

Desire at a nightfall,

craving at dawn,

pain and lust,

unreal desire,

forbidden love,

memories,

commitment,

wildest dreams,

the need for tenderness,

suffering and happiness,

all that

coagulated into a faceless mass,

mass of emotions,

exaggerated emotions,

turbulent spirits,

condemnation and hypocrisy,

unexplained fears,

norms and rules,

ordinary,

everyday,

impersonal and haggard,

miserable and sad,

individuals drawn through our lives

and leaves an eternal trace.

9. XI 2009. DRIFTING OFF LAGOS