Spasoje Ž. Milovanović
Spasoje Ž. Milovanović je rođen 1971. godine u Kruševcu.
Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu, Grupa za dramaturgiju, upisao je školske 1991/92. godine. Diplomirao je 1999. godine. Magistrirao na istom fakultetu, 2009, pred komisijom: mentor- prof.dr Nebojša Romčević, prof.dr Petar Marjanović, red. Prof. Mr Boško Milin, i stekao zvanje magistar nauka o dramskim umetnostima iz oblasti teatrologije. Na istom Fakultetu upisao je doktorske studije, 2010.
U javnosti se prvi put pojavljuje 1991. godine kao novinar Radija B-92.
Prvi profesionalni umetnički angažman imao je 1994. u Kruševačkom pozorištu kao dramaturg predstave Plautovog “Hvalisavog vojnika” u režiji Dušana Petrovića. Od tada je kontinuirano produktivan u umetničkom radu, između ostalog kao: -autor komada “Poslednje stranice” igranog u Ateljeu 212
-autor osam dečijih komada igranih u Dečijem pozorištu “Čarapa” u Kruševcu;
-autor komada “Gde je nestao čovek, zvani Gill”, objavljenom u časopisu “Teatron”;
-autor drame “Sofija Stavrić ili smrt, odnosno, umetnost preživljavanja - komedija iz savremenog života u dvanaest rundi, prekinuta nokautom u desetoj”, objavljene u ediciji “Savremena srpska drama” (ova drama mu je ušla u uži izbor dramskog programa radija BBC, u prevodu Vide Nenadić);
-autor radio-drame “Golo zrno” igrane na Radio-Beogradu na dan obeležavanja 200 godina početka Prvog srpskog ustanka;
-dramaturg predstave “Tamo - amo” Edena fon Horvata, u režiji Dušana Petrovića, u Beogradskom dramskom pozorištu;
-scenarista za više muzičkih i zabavnih emisija na Radio-televiziji Srbije i na Televiziji “Pink”;
-glavni i odgovorni urednik Televizije “Plus” u Kruševcu; -scenarista i reditelj autorske emisije “Umetnost preživljavanj” Regionalne radio-televizije Kruševac “Pobeda”;
-reditelj šesnaest amaterskih predstava, koje su višestruko nagrađivane;
-reditelj predstava profesionalne pozorišne scene “Milivoje Živanović” Centra za kulturu Požarevac;
-osnivač i reditelj Nezavisne pozorišne grupe „Teatar, zbor”;
-reditelj “Izbora za miss i izbora kraljevstva YU estrade”, 1998; -autor, organizator i reditelj nezavisnog projekta: “Kitch cabaret”, 2003;
-autor edukativnog programa “Stvaranje predstave” za nastavni i vaspitački kadar predškolskih ustanova i osnovnih škola sa teritorije grada Kruševca, pod pokroviteljstvom Grada Kruševca, 2002/03;
-animator i reditelj predstave “Umetnost preživljavanja” u okviru šire akcije uključivanja štićenika Vaspitno-popravnog doma “Mladost”-Kruševac u lokalnu zajednicu, 2006/07;
-selektor Saveza amatera Srbije za Festival dečijeg pozorišnog stvaralaštva “Majske igre” i Festival amaterskih pozorišta Srbije; -scenarista 14. i 15. Međunarodnog festivala dječije pjesme “Zlatna pahulja” - Rožaje, Republika Crna Gora;
-scenarista i reditelj više programa u organizaciji Edukativnog centra-Kruševac, Uduženja francusko-srpskog prijateljstva “Union” i Francuskog kulturnog centra;
-pozorišni, filmski i društveni kritičar u časopisima i nedeljnicima:
„Treći program Radio Beograda“, „Teatron“, „Vojvođanska Scena“, „Klaka“, „LUDUS“, „Putevi kulture“, „Pobeda“, „Grad“.
Kao urednik programa - stručni saradnik Kulturno-prosvetne zajednici grada Kruševca, od 1999. do 2010, organizovao je i realizovao preko 600 (šest stotina) akcija i manifestacija gradskog, okružnog i republičkog značaja. Jedan je od autora i osnivača akcija i manifestacija: “Festival školskog teatra grada Kruševca”, “Festival dramskog amaterskog stvaralaštva Rasinskog okruga”, “Saborovanje u Lazarevom gradu” i “Svetosavska nedelja”.
Od 2010. godine zaposlen je u Kruševačkom pozorištu kao dramaturg.
Na osnovu mišljenja prof.dr Petra Zeca, red. prof. Vesne Jezerkić i red. prof. Svetozara Rapajića predložen je i izabran u zvanje asistent-pripravnik za predmet Istorija drame i pozorišta na Fakultetu umetnosti Univerziteta u Prištini.
Autor je zbirki poezije „Senka ljubavi i pesme poneke“ i „Zemlja čuda“. Poezija mu je zastupljena u mnogim časopisima i zbornicima u Srbiji, kao i u Makedoniji i Bosni i Hercegovini. Preveden je na engleski, holandski, švedski, makedonski i slovenački jezik.
Jedan je od osnivača i član redakcije časopisa profesionalnih pozorišta centralne Srbije „Klaka”.
Urednik je edicije „Novi vek srpske drame“ izdavačke kuće ARTE iz Beograda.
Naučni rad „O dramskom stvaralaštvu dr Vojislava M. Jovanovića – Maramboa” mu je u pripremi u izdanju Pozorišnog muzeja Vojvodine.
Kao tetarolog učestvovao je na brojnim festivalima i naučnim simpozijumima u zemlji i inostranstvu.
Član je predsedništva Udruženja dramskih pisaca Srbije.
Član je Medjunarodne asocijacije pozorišnih kritičara i teatrologa.
Dobitnik Pesničke nagrade za 2010. godinu za zbirku pesama „Senka ljubavi i pesme poneke“.
Dobitnik nacionalnog priznanja „Zlatna značka Kulturno-prosvetne zajednice Srbije“ u 2010
ŠTA BIH NAPISAO NA POČETKU
kafa
može
sa ili bez šećera
sa malo
ustaješ ili ne
ne
je li toplo tu
joj nije
baš mi je nešto hladno
miriše li na san
miriše
kod tebe
miriše
očešljana
ne
sad sam se probudila
prstima prošla kroz kosu
kao pokušaj
pomeri se malo
miriše na san
toplo je
da li ti prija ovo
ne pitaj
pada sneg
volim kad pada sneg
nekako je kao bajka
ti si kao bajka
i da sneg nikad ne prestane
ako se približiš mirisaću na san
to me je vazda varalo
i na neočešljanu kosu
i na tvoje prste
i na moje neću
već će me tvoj prsten ogrebati
ali baš me briga za to
reci mi
kakva si bila sinoć
obična
i nije te bilo strah od tog
proglasiće te za lažljivicu kad shvate
ko
oni za koje si obična
mogla bih da se nosim sa time
imaš li želju
nemam želju ali imam potrebu
kakvu
ne znam kakvu
ali videću
kakvu
šta je potreba
to je kad ne shvataš zašto
dodir
ne znam
nije baš
dodir ume da smiri
ume
držanje za ruku
ne znam
dlan na dlan
ne znam
pa posmatraš
pa se čudiš
kao da to nisi ti nego tvoja ruka sama za sebe
i izmešane linije života
i sve one druge linije
i puteljci
srećna si
nisam
jesam
ne znam
nemam kad
pada sneg to je
to je
crveniš
valjda
lepa si kad pocrveniš
nekako nevina
jesam li
da
bilo je ispred pozorišta
kad sam to video
valjda zato i nisi ušla
a ti više ne crveniš
crvenim
a šta da sam ušla
videla bi kako se stvara svet
kako se stvara svet
neko odluči da se stvori
tek tako
da
poželi da kaže
sakupi neke ljude
i utisne one izvan sveta u njih
i šta se onda desi
ne pašu baš svi na svakoga
negde mora da viri
zavisi kakav je otisak
a otkud znas
nisu to puzle pa vidiš
ovaj deo ovde ovaj tamo
otkud znaš
sve se na kraju složi
možda
trebalo bi da prestanem da razgovaram sa tobom
zašto
ne znam
ubacuješ me
u šta
ne znam
nikad te nisam dodirnuo
tako se zakuni kad te neko pita
kunem se
i ne ubacuj me više
rasanila sam se
i šta ćeš sad tako rasanjena
ništa
a gde je pesma
hajde piši
šta bi napisao
na početku
kafa
a posle kafe
može
besmisleno je
ovo je sasvim drugačija pesma
po čemu je drugačija
zato sto se govori o ljubavi
neka se govori
hajde ispočetka
kafa može kakva sa malo šećera
ustaješ ili ne
ne
ne ustajem
je li toplo tu
nije
hladno mi je
pusti kafu
hladno mi je
miriše na san
miriše na san
i na kosu nečešljanu
i požuri
da miris ne pobegne
neće
tu si
molim
hajde da vodimo ljubav
psssst
ćuti
još se nisam počešljala
česljaj se posle
hahahaahahhahaaaa
izvini
zbog čega izvini
zbog hahahaahahhahaaaa
definicija za komediju je sasvim po uzoru na tragediju
a kako se vodi ljubav
zarumeniš se
i šta još
i ne vidiš ikakav razlog zašto treba da prestane
samo to
zarmeniš se i ne vidiš razlog
da
onda smo mi već vodili ljubav
svakog dana
jesmo takoreći
da sam ušla
šta bi se desilo
videla bi kako se stvara svet
kako izgleda taj svet
kako izgledamo mi u njemu
rumeni
i ne vidimo razlog
tu je negde samo da se setim
nema ga
pusti sad razloge
misliš li da ćete boleti ako te ikad budem poljubio
ne znam
misliš li da će me boleti ako me ikada budeš poljubila
ne znam
neće
kada si poslednji put izgovorila
volim te
ne sećam se
želim da meni kazeš to jednom
a ti
ne sećam se
zašto bi voleo da ti to kažem
zato što bih voleo da to izgovorimo u isto vreme
pada sneg
nekako je kao bajka
nekako
ali
kažu da su bajke nešto nestvarno
izmišljeno
sve je tako sve je neka priča
reci
šta
u isto vreme da kažemo
radosna vest
donose još
radosnu vest
agon agnija aganlija i
grad novi sad
a na suprotnom kraju
niko drugi do devet jugovića
i snežana sa sedam patuljaka
zaigrala vila zaigrao dah
alajbegova slama i prazan dan
tako se
otelo
šapat
tišina
ljubav
otelo se
divlje se napelo
pa razapelo
usliši jednom ukrasi
gajtanom svilenim
ako umeš
čelo poljubi čelom se spusti
i zaspi
juče je krojeno
endlovano
na nebo stavljeno
i provetreno
juče je
eto
menjano
okretano
glasno ponavljano
u paramparčad razbijano
ćilimima veženim dočekivano
evanđelje tobom ponovo napisano
i više ništa
ako još negde drugde postoji neki svet
ti moraš na ljuljašku
ili da ti radije
ili jedna drugu
ili da za tebe
jednu sasvim novu
jednu sliku
na kojoj si crvena ili zelena
ili jednu pesmu
u koj se zna da će boleti
zna se sve to
ali se piše ipak
i uprkos svemu
trebalo bi da odustanem od nas
jer kako će sve ići dalje
i postati sve gore
čini mi se da te ne poznajem
ili ipak
možda ću biti izgubljen
ako ne govorim neprekidno
ja doduše vidim
mi smo izmenljivi
ali ja sam ja
mi smo totalno isti
reklo bi se
nas dvojica
u jednoličnom monotonom pevanju
i posle završenih pesama igram dalje
zviždim za sudbinu drame
smejanjem rasturam tragičku krivicu
jer lepota koju si ostvarila
jeste ono što potresa
ona nije drama
u njoj se ne ponavlja
nikakva radnja koja se dogodila
u njoj postoji
samo jedno sada
i sada
i sada
ja te ne mogu promeniti
promeniću onda temu
jednostavno
i više ništa
jer smešan je ovaj saraj
bez ikakve želje
zaludno gojenje
u svilenom prostoru
i deca ova
sa igračkom prestola
bezbrižno nose još glavu na ramenima
molitvena
za tebe
i ovu noć što nema gde
prosulo se nebo
prosuo se ja
a na vrhu stola
i na vrhu papira
i na vrhu planine
daleko
daleko
daleko
žuti mesec visi
kao orden
kao zvono
kao rupa bez dna
i bacam vreme
gradove
zatvor i ratove
crveni tepih odmotavam
molitvom
i ti u njoj
ni oni tamo
ni ovi ovde
ni ti ni ja
ni niko
ni mesec što se otkinuo
pa se kotrlja
po krovu
po kršu
po luki i mateji
ni pseto da lane
i ništa
a ja bih
samo još malo
da ti slušam san
da te njime dozovem
i zagrlim te nebom
jutrom kad zajutriš
da ti budem osmeh
nadanje i sjaj
ajde da se kockamo
ajde da se kockamo
ti i ja
ako izgubiš
pravim ti decu
za džaba
kakvu oćeš
u tvoju ženu dabome
i njivu ti radim
i crkvu ti na sred trga podižem
da se hvališ
ko da si ti sve to
ako izgubim
isto to
al da platim
taka ti žene
i njiva
i trg
šteta da stoje tako
i sad bih ja da ti se udvaram ali ne znam kako
ti nisi stvarna
ni masta nisi
vec jutro
budjenjem ti se dodvoravam
neizgovorenim recima
pastom za zube i najnovijim vestima
drustvo u procepu i dzingis kan
chelsea merix
i prognoza za kraj
pa setam nebo po porubima sna
dok cekam osmeh
tvoj dobar dan
iskorak iz sna
upredam noć u tvoju kosu
i kilometre gužvam u naborani stih
pa izvodim jutro na ispašu nadanja
ja
čobanin
latifundist
ti si moj greh
zbog kojeg nemam strah
iskorak iz sna
mog dlana trag
sravniću oblakodere za tri dana
uskovitlaću granice da ne znaju gde su
i spržene proroke prosuću po trnju
ja
palikuća
veliki inkvizitor
do tebe damast
šabački vašar
ringišpil slova
i svetlozorni prah
skrojeno nebo po tvome hiru izvućiću u šnit
i razdeliću kamenorescima kad uzimaju meru
na krstu začeće brodolomni sprud
ja
kradljivac
carski namesnik
u šumi vila
prosuti dar
kanjon kolorada
aja sofija i kraj