Rajko Glibo

Pripovjedač, pjesnik,dramski pisac, pisac udžbenika i esejist Rajko Glibo rođen je u selu Donja Vast, župa Uzdol 24.X.1940. Školovao se u Uzdolu, Prozoru, Zadru, Mostaru, Sarajevu i Zagrebu gdje je završio poslijediplomske studije i magistrirao 1986., onda doktorirao 1990. Objavio fakultetski udžbenik Lutkarstvo i scenska kultura u čemu mu je pružena pomoć Ministarstva kulture RH. Autor je i znanstvenih knjiga Medijska kultura, te studija Domoljublje i ‘otpadniđtvo’ Ive Andrića i mozaik knjiga Zrnca ramskog swunca, Prozor-Rama, (2004 ).

Njegove knjige poezije svjetlo dana ugledale su ovin redom:Promicanje, Sartajevo (1980), Biogradski lirskokazi, Zagreb (1995), Suputnice i supatnice, Zagreb (1995), Slutnje s Rakitja, Zagreb ( 1997 ), Dozivke, Vinkovci (2000 ), Sneni proplamsaji, Zagreb (2003 ), Očitovanja, ( Zagreb-Mostar, 2007.) Ova je knjiga poezije nagrađena 2008. godine uglednom književnom nagradom Antun Branko Šimić. Moje ode, (Split ( 2009 ), Slučajke, Zadar ( 2010 ). Knjiga je izabrana među tri najbolje knjige poezije na svijetu za 2010.godinu i Inokosnikov poj, Sokobanja (2010).

Knjige pripovijedaka imaju naslove:: Ramkinje, ( Sarajevo, 1988. ), Ramske legende, (Zagreb, 1997.), Učiteljsko iverje, Zagreb, 1997.), Moj Megido, Zagreb 2003. ), Prozorke, Prozor-Rama, 2004.) i Zastajkuše, ( Zadar-Mostar, 2008.), . Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u XX. stoljeću za MH Sarajevo- urednik, autor uvoda, napomena, predgovora… (Sarajevo, 2006.).

 

VJEČNA ŽELJA

 

Ivoje stope

U meni se tope

Ja ne znam da smetnem

Želju da te sretnem

 

Ako želiš ljubav

Kao spas od istine

Lice i naličje se vagaju

Jakost dodira

Gori u očima

On svoje silnice slaže

Od sebe bijega nema

Silnice ljubavi

Svoj vršaj traže

 

Za ljubav je pamet višak

Visi joj tek na podrubnici

Upadaš u domove

Gdje nisi voljen

Upadaš sve začudnije

Vođen moćnim nagonom

Da smanjiš lutanja jaz

Pjesma je putokaz

 

Tvoje stope

U meni se toše

Ja ne znam da  smetnem

Želju da te sretnem

 

14.02.2011.

                 

 

BOJE DOBROTE

 

Svojom definicijom

Smrt je sloboda

Drugom dolivaš

Čašu spokoja

Svoj nemir hraniš

Kao da briga nemaš

Pjevanjem istinu umivaš

To dobro znaš

Tvoji mostovi

Šutke se nude

Za dobre ljude

Dobrota dobrotu sustiže

Zvono se zvonko čuje

Kada novu vrijednost tka

U svijetu novog čovjeka

Zvukovima slatkog odjeka

Ozvuči prolaznost i mijene

Zvucima slatkim

Zvucima kratkim

Kada znaš da  zvuk

Kratko i sve kraće traje

Kada ti glasovi

Zidaju planine

            Posvećuje se tvoje ime

Kada osama štipa

Mrsiš prste sudbine

Čašu dobrote dosipaš

 

 

CJEPANICE PUČINE

 

Ti si virus koji

Krv u žilama ledi

Duga je moja noć

Nema mi tko doć

      *

Vježbam umijeće

Bijega od nelagode

A ti nelagodu

Napraviš u trenu

    *

Dar (be)smrtnosti

Cjepanice pučine

S mrvama života

Među bisere žele

      

 

PETROVAC NA MLAVI TRAŽIM

 

Moj cilj se ozvučio

U žuboru Mlave

Koji me kroz san

Raspuknutog neba doziva

Da u meni bude

Moj alter ego

Nenaviknute samoće

Idem da potražim ćirilična slova

U šumovima Mlave

Gdje miris dunje

Nosnice draška

Gdje još samo ja

Dolazim uzanim „ćirom“

U ulici duše mi

Mala lokomotiva klapa

Tipa-tapa tipa-tapa

Ne razvlačite me

Pustite da Ja budem Ja

I u meni jedna

Nesuđena Radmila

Senzibilna duša

Iz roda Krčmar

Suzdržani dar

Tražim da još jednom osluhnem

Disanje grada

Samo u tom gradu

Gubi se strah od jada

Tražim izgubljene vatre

Da niz staro lice

Mladu suzu izmame

Da mlada vatra diše

Jer tada Petrovac na Mlavi

Volim više više sve više

       *

Samo u šumovima Mlave

Ruke mi okrilate

Tu me  nikada

Privid ne mota

Košare cinizma i bijede

Tu mi ne kroje uvrede

        *

Jedan ženski Krčmar

Svjetla je pogasio

Ja otada skladam

Pjesmu o toj ženi

Rijeka u oku ostade

U ulici duše

Snažno urezana

U vjetrovitu mladost

Vojničkih dana

 

2. 02. 2011.

 

 

KUMA KOMA

 

Ti si moj poraz

Ti si moj slom

A ja u sebi za tebe

Nosim dom

Akindžije same dolaze

Stvaraju zbrku i konfuziju

Uništavaju me

Zavičajci izgubljeni

      *

U zabitom kutku mene

Ilegalno se leže opasan

Strah kao zaborav

Neumoljiva kob

U podne se kostrješi

Osmijehom sutona

I učinkovito kljuca

Mir iz odaja srca

Beznađe opet meni

Sunce gasi i mir otima

Za nositelje mržnje

Prezreni  sam „tovar“

A za dobre ljude sam

Veseli torbar

        *

Ozvučeni eho takta

Tvojih koraka

U meni svaki put

Medeni mir kroji

Naglavačke iz mene

Bježe nemiri moji

 

 

 

DOM PJESME

 

U domu pjesme

Moje je sklonište

Osunčano uporište

Sve poželjnije svratište

          *

Iz pukotina izgonim

Posijano sjeme zla

Surovih akindžija

Dva u dva uvijek

Kao jedan prija

          *

Sada njezin profil 

Šutnjom ispija čuđenja

Osmijehe joj kupe

Svjetla velegrada

U ulici duše uskomešane

Vriju sjećanja neprekinuta

          *

U meni vrije čežnja vrela

            Dao sam što imam

Duša čistoćom miriše

Iskrena i duboka zrcali

U bljesku dva oka

A kada me spopadne

Stvaralačćki trans

U kompjuteru se

Novi biser leže za vas

 

22.02.2011

 

 

CRNI ANĐELI

 

mogao sam opjevati Fušfilologa

a on zaglibio

spasavajući sebe

umjesto ljubavi

odabra potonuće

ode među crne anđele

 

„službeno lud“ sam

za crnog anđela

time odgađa

svoj javni ponor

            istinski anđeli proskribiranom

dodjeliše svjetsko ime

bosanskog sublimizma

 

Fušfilolog se plaši

svoje prošloti

sustižu mu se

gutljaji tišine

životom prevaren

preživa sumorne snove

uz sve jače mirise sjete

a“službeno lud“ pjeva

pjeva kao slavuj

i pleter ljubavi plete

 

07.III.2011

 

 

 

GORNJA RUPA

 

dišem te dišem

u svojim bespućima

otvrdlo mi beznađe

mrvu nade ima

bespuća su pozobala

stopala čežnje

olupina sam

a popio bih te naiskap

samo da me nekako

donji gazda posluša

dugo je on bio gazda

sada gazduje po svom

gornji gazda

gazde malo „šljive“

jedan drugog

 

        II

rascvjetalo međunožje

u uresu gaća

puni se friškim

zrakama sutona

mogu li prdnut

            a tko ti brani

povlači se plima

kad oseke  jure

šuplje avanture

u kojoj nema

ni u djedu momka

ni u babi cure

            on stavlja  pod lupu

            njezinu brigu

za gornju rupu

donja ionako

ne zna za prpu

 

09. III. 2011

 

                             

ODA SILVIJI PAVIĆ

 

U mislima sa Tobom
Propitujem sebe
Ta još si dijete
Ulicom duše se mreže
Kajda i note sjete
Buket cvijeća na grobu
Kao na sjedalu vene
Kraj groba raste loza
Pjesničkom anđelu dar
Anđeo je želio doći kući
U majčin zagrljaj vrući
Želio je doći što prije
A živ došao nije
U košutinoj ulici duše
Nastani se „olovno đule“
Dok brusi htijenja
Da plemenitošću stiha
Opori život mijenja
Kada joj stih davi
Zgusnuta omča jeze
Trzaj jake riječi je
Nosi u nove veze
Ples okova i ponora
Kroz nasrtljivi očaj
Otvara joj nove rane
A majka samo želi
Da njezinu Silviju dotakne
Destilirana želja
I kap odbjeglog veselja
Sve majčine tjeskobe
Zbile se u vagon 401
Ispraćam život vrijedan
Resi nas kao i Silviju
Dobrota u snopu posveta
I destilirana ljubav
Alfa i omega svijeta
Pitaš se u što uskačem
To Tebe Silvija pretačem
U krik pjesme
Zvjezdanim prahom
Sa svete česme
Moja je oda
Niknula svečano
Jer pjesničko lane
Dubinom duše voli
Košutina zaleđena suza
Čuva Ti šutnju nad grobom
Ona je Tvoja sjena
I svuda je sa Tobom
Dijelovi ulice duše moje
Idu tragom zaleđene suze
Ukraden je Tvoj prvi stid
Crnim cjelovom
Sa Tvog blijedog lica
Iz kojeg tek je
Propjevala ptica
Jelen naprasno skonča
Ostade šokirana košuta
I njezino petogodišnje lane
Koje od djetinjstva
Pjesmom oplemenuje
Mladalačke dane
Onda sudbina kruta
Ote košuti lane
Zaledi joj iskrenost
U ljupkim očima
Iz utrke jata misli
Ranjena nada i suza pada
Odiseja počima
Ponosno raste
Gornji Milanovac
Kad balkanske muhe
Iz njega isprate
Na počasnom postolju
Bit će mjesta za Te
Na zasadama Tvojih
Strofa i stihova
Niče i nicat će
Poezija nova

(C) Rajko Glibo

 

 

Zadar, 26.VIII. 2010

VN:F [1.9.7_1111]

 

DODIRI –

 

U zagrljaju mržnje
sve prima njezine boje.
Hrabrost se u njemu
prodala autističnom strahu
trepereći nad plesom
prodanih duša.

Sa suncem uz rijeku
penje se na brdo.
Prepoznaje svoj ego.
Mućka glavom.
Onda naćuli uši.
Nikako da se oslobodi
lovaca u mutnom,
a brda dozivaju.

Riječ je moj mač
u krilu zore.
Pred kulom slobode
njezinom tajnom
drhturi mi glas.
Traže se u svitanju
dvije čari
nebeskim čarolijama u posjeti.
Blago njima;
sve što dotaknu
boju oplemenjenosti prima

Sa suncem uz rijeku
penjem se na brdo.
k r a j

 

ONI I JA

 

Ne znaju oni
voditi računa
ni o sebi,
a kamoli o svom tragu.
Ako traga nemaju
bar im ne smrdi.

A Ja sam im čudna faca…
Bio sam bonaca
Pa postao val.
Bio sam hrast
pa ostao ptica.
Sada sam prvak u čekanju,
prvak dosljedan.
Manje ponosan.
Više dosljedan.
Zobljem trenutke slabosti
iz snopa želja –
U moru tuge
Zaiskri kap veselja
Oko kažiprsta uvijam
prazan papir jedan,
a sunce se u meni
i oko mene razliva.

 

Zadar, 21.IX.2010

 



http://cms.novapoetika.webnode.com