Ralf Michael Hälg - Švajcarska

Ralf Michael Hälg je rođen 1973. u Švajcarskoj. Autor je kratkih priča, mada se dosad i nije nešto trudio da javnost zna za tu njegovu pasiju. U centru njegovog stvaralaštva nalazi se skurilnost čoveka sa svim svojim kvalitetima i manama. Zanimaju ga kontradikcije u ljudskom ponašanju kao i ambisi svake vrste. Po mišljenju ovog pisca dobra priča treba da bude i duhovita i dubokoumna.

Ralf Michael već neko vreme živi u srpskoj prestonici pošto se zaljubio u beograđanku (reč je o divnom biću, ne o poznatoj zgradi). Glavni jezik za pisanje mu je nemački, ali je pre godinu dana počeo da piše i na srpskom. Upotreba drugog jezika ga čini zadovoljnim i pomalo i ponosnim, s obzirom na to da je tek krajem 2006. počeo da uči srpski.

 

 

ČOVEK SA SENKOM ILI GOLA ISTINA

 

Bio jednom jedan čovek sa senkom. Moglo bi da se reći:

- Dobro, šta sad, svako ima svoju senku kad Sunce sija.

Međutim, taj čovek sa senkom imao je senku čak i u najtamnijem mraku. Sad ćete se pitati:

- Kako je moguće da se vidi nečija senka po mraku?!  

Objasniću vam...

 

Po pravilu senka nije materijalna stvar već poseban oblik svetlosti. Međutim i senka čoveka sa senkom je, kao i sve ostale senke, bila crna i bez sadržaja, ali bila je čvrsta kao kamen. Uz to senka i nije imala veze sa Suncem. Nikad nije bila ispred čoveka sa senkom ili pored njega, već je uvek bila iza njega. Ipak, da nije bilo drugih ljudi, čovek sa senkom se ne bi bavio svojim senkom. Ali ga je neprestano neko zapitkivao:

- Šta Vi to imate iza svojih leđa?.

- Ne znam. Svi mi kažu da tu ima nešto, ali ja samo idem napred i nikad ne gledam pozadi.. odgovorio im je čovek sa senkom.

- Pa gledajte, to što Vi imate iza sebe, to je neviđeni fenomen!

Doviknuli su mu, pipajući njegovu senku u neverici.

 

Hteo ne hteo, čovek sa senkom je dobio poziv za gostovanje u najgledanijoj televizijskoj emisiji, da govori milionima ljudi o čudu iza sebe. Sedeći u studiju, čovek sa senkom je slušao pitanja voditelja.

- Zar Vas ne čudi to što imate takvu senku?

Pitao je voditelj.

- Nije mi čudno. Normalno mi je. Šta da Vam kažem?

hladno je odgovorio čovek sa senkom.

- Slobodno nam recite sve, nemojte se stideti, sve je to sasvim ljudski...

Odgovorio mu je voditelj, u nadi da će čovek sa senkom uskoro otkriti intimnu tajnu koja bi mogla da poveća gledanost emisije.

- Pa znate šta? Sad kad me gleda sav moj narod, ispričaću Vam golu istinu...

- Gospodine, tavki gosti kao Vi su nam najdraži. Jeste nam cilj da narod nešto nauči u našim emisijama. Molim Vas, nastavite!

Ushićeno je uzvratio voditelj.

- Dobro. Kad me pitaju šta imam iza sebe, uglavnom kažem da nemam pojma zato što samo idem napred i nikad ne gledam pozadi. Eto, lažem iz čiste lagodnosti. Mada je cela stvar jednostavna. Neki imaju svega preko glave, a ja imam svega iza sebe. Možda Vam se čini da je to što imam iza sebe samo senka, ali iskreno Vam kažem, sve ostavljam iza sebe.

Objasni čovek razgovetno. 

- Imali ste mnogo uspona i padova u životu, da li biste govorili o tome?

- Vrlo je moguće da ste u pravu, ali imam još mnogo toga više iza sebe. To je gola istina. Da sam na početku emisije imao nameru da Vam kažem golu istinu, nisam. Da ste na kraju emisije zaslužili da je saznate, jeste.

Odgovori čovek.

- Polako, polako, kakav kraj emisije? Imamo još skoro sat vremena za razgovor?! Recite nam nešto o Vašem poreklu, o Vašoj porodoci...

Pokušao je voditelj da promeni tok razgovora.

- Drago mi je što smo se upoznali, ali bih išao kući sada.

Rekao je čovek sa senkom, pa je ustao kao da se ništa nije dogodilo.

- Kuda idete?!

Viknuje voditelj u panici.

- Šta me gledate tako čudno? Kao da ste Vi sada sopstvena senka?

Blago mu se osmehnuo čovek sa senkom.

 

Voditelj, inače poznat po svojoj pričljivosti, ostao je bez reči. Čovek sa senkom ga je dugo posmatrao i na kraju rekao:

- Evo senke! Nemate više šta da emitujete. Imate još celu emisju ispred Vas, a ja je već imam iza sebe. Baš mi je žao, ali to je gola istina. Svi smo mi lepi kad nas pokazuju u najboljem svetlu, a niko ne razmišlja o sopstvenoj senci kad mu sija Sunce, baš kao Vi u Vašoj najgledanijoj emisiji, sedeći u centru prostorije, u Vašoj udobnoj fotelji kao da možete da se uzdignete iznad svih. Svi volimo da slušamo dirljive priče, ali samo kad smo mi srećni i kad nismo u koži onoga koji pati, baš kao ljudi koji čine ovu emisiju najgledanijom, sedeći u toplini svog doma. Kaže se da je ta ćutljiva masa javnost?! Dakle, nek se javi ta javnost! Kaže se da ste Vi naš najbolji voditelj?! Dakle, vodite računa, voditelju!

Bilo je zastrašujuće tiho kad je čovek izašao iz studija, a iza njega ni traga senke.

 



https://cms.novapoetika.webnode.com