Teuta Butuči

Teuta Butuči rođena je 6.ožujka 1993. godine u Zagrebu, gdje trenutno živi i pohađa četvrti razred Nadbiskupske klasične gimnazije. Uz pisanje, amaterski se bavi fotografijom, dizajnom i glazbom, te govori engleski i francuski. 

2011. objavljuje kratku priču pod naslovom Domino has a gun u zbirci Istrakona; osvaja prvo mjesto likovnog natječaja Muzeja suvremenih umjetnosti u Zagrebu na temu „Moj doživljaj Amerike“

2010. sudjeluje na zajedničkoj izložbi fotografija na temu identiteta u prostorima Muzeja suvremenih umjetnosi u Zagrebu (izložba i natječaj u organizaciji UNICEF-a); dobiva poziv za sudjelovanje na „1 day for Art“ u organizaciji časopisa (T)Here u Copenhagenu; te je finalistica Celeberova natječaja „Sedam“za kratku priču

2009. sudjeluje na županijskoj smotri „Lidrano“ sa novinarskim radom

Teuta sakuplja žličice za kavu i trajno je fascinirana nadrealizmom, te smatra kako je ovo jedna krajnje neozbiljna rečenica.

Moderno doba i budućnost već započinje

Moderno doba, i budućnost već započinje u našim prazninama,

Krutim, tako ulegnutim pod teretom sjajnih zvijezda ideala kojima prkosimo

Tako ustrajano i nesmotreno.

Moderno doba i budućnost već započinje,

u glavama nabijenim na kolac perfekcionizma,

!iracionalizma!,

!modernizma!,

!korupcionizma!,

!sranjizma!,

!dadaizma!,

!futurizma!,

!konceptualizma!,

!spiritizma!,

!misticizma!,

!djeta-izma!,

!anoreksizma!,

!bulimizma!,

!fashion-izma!,

!botox-izma!,

!novac-izma!,

kataklizma

svih kanona i zakona i pravila i kanona i modrozelenih spisa pravilnika

pisanih debelom rukom pričvršćenom kirurškim čavlima na ostatak metalne ključne kosti izrasle iz klice superiorno plastične biljke usađene

u zdjelu

ljudskoga

mozga.

Moderno doba !

u kojem budućnost već započinje

zabljesnuta

u daljini, i blizini,

naših koraka potrganih stvarnošću i posijanih duž puta rasipanih ljuski.

Intervju sa nikime

Q: Možete li nam reći Vaše ime?

A: Slavoluk pobjede.

Q: I kamo namjeravate krenuti?

A: Onamo kamo Vi ne namjeravate.

Q: Kako ste uopće došli ovamo?

A: Putem.

Q: Putem?

A: Da, hodajući.

Q: A gdje ostajete?

A: Ne ostajem nigdje.

Q: Znači, nekamo idete, ako ne ostajete nigdje?

A: Ne, ne idem nikamo i ne ostajem nigdje. Ja zapravo ne postojim iako sam svugdje.

Q: Čime se hranite?

A: Mislima.

Q: Volite li misli?

A: Ne, mrzim ih.

Q: Ali ih volite?

A: Tako je.

Q: Što pijete?

A: Zemlju.

Q: Je li dobrog okusa?

A: Ima okus po stijenama i kamenju.

Q: Zar to nije odvratan okus?

A: Upravo tako.

Q: Aha…dobro. Hoćete li nam ipak reći svoje ime?

A: Arc de Triomphe de l'Étoile

„Pjesma“

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

*******************

**^{¸+++++++++++++++++++++++}

****************!

!!!!!!!!!!!!!!??+++++

--.-.,.-.,.-.,.,.'??!-.--.,,,,

,;););););););=;=;=;=;=;=;

(/(/(/(/(*/()*/()*???###
###################

„““““““““““““““““““““2

+++++******+++++

!!!~~~!!!~~~~!!!~~~.

000000=0====00_:;:;;:

**** Pjesma*****

Luxemburg

Luxemburg.

Otići ću u Luxemburg.

Samo zato što je riječ „Luxemburg“ tako divno ljubičaste boje.

Luxemburg.

Odlazim u Luxemburg.

Nemam pojma što ću tamo naći osim tako divno ljubičaste boje.

Luxemburg.

Otišla sam u Luxemburg.

Na kraju je sve ispalo isto kao i prije, sve osim tako divne ljubičaste boje.

Na rasprodaji

Prodajem sebe najboljem kupcu.

Shvatila sam da je to način na koji funkcionira ovaj svijet,

Prodaj prodaj prodaj

Jedini je način za živjeti,

Bilo koji drugi način, i moraš umrijeti, ili patiti, ili oboje.

Nema odgovora, nema izbora, nema ničega

Osim prodaj prodaj prodaj

Zar zaista nema odgovora, nema izbora, nema ničega?

Osim prodaj prodaj prodaj prodaj?

Nudim sebe najboljem kupcu.

Želite li moj um?

Moje tijelo?

Moj glas?

Moju nogu ili moj bubreg?

Što trebate?

Recite mi što trebate i reći ću vam cijenu,

Sve je na prodaju.

Dat ću vam 40% popusta ako kupite prst i stopalo,

50% popusta ako izaberete jetru i ruku,

60% popusta ako uzmete kosu i dojku,

70% popusta na nogu i venu,

Ali više od 70% popusta ne možete dobiti jer imam sebe za nahraniti i onako inače, sve je manje i manje novca ovih dana pa sve postaje skuplje i skuplje,

a ja zbilja imam toliko stvari za kupiti, pa hvala vam lijepa i doviđenja, ovdje je vaš račun i dođite nam opet, uživajte u svojoj nozi i jetri.

Tempere

Ne možeš slikati sasušenom bojom.

Ne možeš trčati ako ti odrežu udove i stave ih u vreću.

Ne možeš misliti odrubljene glave koja se kotrlja po podu,

Možeš samo isprazno lupati i udarati o vječni zid sivog betona.

Ne možeš slikati sasušenom bojom.

Jer ne možeš izvaditi ljudsko srce i narediti mu da kuca,

Jer ne možeš od ohlađene krvi praviti život.

Ne možeš slikati sasušenom bojom.

I zato je bacaš,

U vodu. U rijeku. Zato je utapaš,

Jer nije htjela slikati svojom sasušenom sparinom.

Nije htjela naslikati mora niti svjetove niti čak obične balone od sapunice,

Jer se ne može slikati sasušenom bojom.

I boja to zna. I zato si je bacio da je otopiš i tako ubiješ njezinom suprotnošću.

Jer ne možeš podnijeti da se ne može slikati sasušenom bojom.

Čak i ja, ovako besprijekorna i gruba,

Ne sprječavam te dok je vadiš i gušiš u vodi.

Čak i ja, koja znam da se ne može slikati sasušenom bojom,

Palim cigaretu i govorim kako je treba utopiti.

I kupiti novu boju, neku drugu, sintetičku, plastičnu,

neku koja sluša, koja ne odbija slikati ono što joj se kaže, i najviše od svega,

koja ne zna da se ne može slikati sasušenom bojom.