Damir Kasič - BiH
Rođen 11.07.1991. u gradu Bihaću (BiH).Mlad Književnik u izgradnji i formiranju.
Studira Književnost i Bosanski jezik u Bihaću,predsjednik i inicijator Kulturno povijesnog Udruženja,kojemu je jedan od glavnih ciljeva promicanje kulturološko-umjetničkog segmenta krajolika.Osnovni pravci u pisanju su mu:Dadaizam,Nadrealizam,Krležizam,u biti opisi sa pregnantnim obzorima i slikama okoline i društva.Objavljivao pjesme u nekoliko Portala i Časopisa.
~Tišina~
Kako te je lijepo slušati
kada nikog' nema,
u ovom vakuumu od života.
Moja duša se obnavlja,
kad te čuje,
iz znanih i neznanih,
Božjih,
galaksija i vasiona.
Oh,ti bezbrižno uživas
i svaku noć,
na pijadestalima naših života,
sveudilj gudiš,
pjesmu,našeg ovozemaljskog tarota.
Oh tišino!
kraljico naših života.
- Na krvavom Odru -
Na krvavom Odru
u tihom hropcu,
mučenik beznadno sopti.
Nešto bi rekao,
jer kraj mu se bliži,
ali osim zidova hladnih,
i noći mučne,
prijatelja nema.
Nekada je on
davno bio,
sa gospodom i gavanima,
čovjek sa gospodskim "Vi".
Sjedio u posjećenim restoranima,
gubio novac,
na noćnim damama.
Nekada je on,
mijenjao noć za dan,
a dan za san,
bio ono što nije,
krvario za druge,
za zloguke,vražje sluge.
A evo,
sad ovog trena,
njega više nema,
samo tužno tu vene,
crna Krizantema.
- Ponovno -
Ponovno volim stare sjene,
Ponovno patim,za davno ispaćenim,
Ponovno molim za već izmoljeno,
Ponovno me boli ono preboljeno.
- Glasnik na Odru -
Tamo daleko
kroz vjetrometinu,
gasnu nebeski svjetlaci.
...Tko misli na njih
čuje li tko vapaj nečujna mučenika?
Ni on nije vječan!
Polako s crvenilom
na odru,
rezignirano,
gasne,kao plamen bolni,tinja,
i polako nestaje.
Taj netko
ponovno je vapio
molio za pomoć,
a nigdje nikog.
Tu je samo,
jos prohladni vjetar,
kao glasnik,
ali ne i spasitelj,
dosao reći,
da nema ga više...
- Ljudi idu -
Ljudi idu
ljudi prolaze,
otmjenici u frakovima,
a siromasi u bolovima.
Ljudi idu
ljudi se mimoilaze,
plaše se pogleda,
pa drugom ne prilaze.
Ljudi idu
i nakon bolne kiše,
izviru,
ima ih sve više...
