Rajko Glibo
Pripovjedač, pjesnik,dramski pisac, pisac udžbenika i esejist Rajko Glibo rođen je u selu Donja Vast, župa Uzdol 24.X.1940. Školovao se u Uzdolu, Prozoru, Zadru, Mostaru, Sarajevu i Zagrebu gdje je završio poslijediplomske studije i magistrirao 1986., onda doktorirao 1990. Objavio fakultetski udžbenik Lutkarstvo i scenska kultura u čemu mu je pružena pomoć Ministarstva kulture RH. Autor je i znanstvenih knjiga Medijska kultura, te studija Domoljublje i ‘otpadniđtvo’ Ive Andrića i mozaik knjiga Zrnca ramskog swunca, Prozor-Rama, (2004 ). Njegove knjige poezije svjetlo dana ugledale su ovin redom:Promicanje, Sartajevo (1980), Biogradski lirskokazi, Zagreb (1995), Suputnice i supatnice, Zagreb (1995), Slutnje s Rakitja, Zagreb ( 1997 ), Dozivke, Vinkovci (2000 ), Sneni proplamsaji, Zagreb (2003 ), Očitovanja, ( Zagreb-Mostar, 2007.) Ova je knjiga poezije nagrađena 2008. godine uglednom književnom nagradom Antun Branko Šimić. Moje ode, (Split ( 2009 ), Slučajke, Zadar ( 2010 ). Knjiga je izabrana među tri najbolje knjige poezije na svijetu za 2010.godinu i Inokosnikov poj, Sokobanja (2010). Knjige pripovijedaka imaju naslove:: Ramkinje, ( Sarajevo, 1988. ), Ramske legende, (Zagreb, 1997.), Učiteljsko iverje, Zagreb, 1997.), Moj Megido, Zagreb 2003. ), Prozorke, Prozor-Rama, 2004.) i Zastajkuše, ( Zadar-Mostar, 2008.), . Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u XX. stoljeću za MH Sarajevo- urednik, autor uvoda, napomena, predgovora… (Sarajevo, 2006.).
VJEČNA ŽELJA
Ivoje stope
U meni se tope
Ja ne znam da smetnem
Želju da te sretnem
Ako želiš ljubav
Kao spas od istine
Lice i naličje se vagaju
Jakost dodira
Gori u očima
On svoje silnice slaže
Od sebe bijega nema
Silnice ljubavi
Svoj vršaj traže
Za ljubav je pamet višak
Visi joj tek na podrubnici
Upadaš u domove
Gdje nisi voljen
Upadaš sve začudnije
Vođen moćnim nagonom
Da smanjiš lutanja jaz
Pjesma je putokaz
Tvoje stope
U meni se toše
Ja ne znam da smetnem
Želju da te sretnem
14.02.2011.
BOJE DOBROTE
Svojom definicijom
Smrt je sloboda
Drugom dolivaš
Čašu spokoja
Svoj nemir hraniš
Kao da briga nemaš
Pjevanjem istinu umivaš
To dobro znaš
Tvoji mostovi
Šutke se nude
Za dobre ljude
Dobrota dobrotu sustiže
Zvono se zvonko čuje
Kada novu vrijednost tka
U svijetu novog čovjeka
Zvukovima slatkog odjeka
Ozvuči prolaznost i mijene
Zvucima slatkim
Zvucima kratkim
Kada znaš da zvuk
Kratko i sve kraće traje
Kada ti glasovi
Zidaju planine
Posvećuje se tvoje ime
Kada osama štipa
Mrsiš prste sudbine
Čašu dobrote dosipaš
CJEPANICE PUČINE
Ti si virus koji
Krv u žilama ledi
Duga je moja noć
Nema mi tko doć
*
Vježbam umijeće
Bijega od nelagode
A ti nelagodu
Napraviš u trenu
*
Dar (be)smrtnosti
Cjepanice pučine
S mrvama života
Među bisere žele
PETROVAC NA MLAVI TRAŽIM
Moj cilj se ozvučio
U žuboru Mlave
Koji me kroz san
Raspuknutog neba doziva
Da u meni bude
Moj alter ego
Nenaviknute samoće
Idem da potražim ćirilična slova
U šumovima Mlave
Gdje miris dunje
Nosnice draška
Gdje još samo ja
Dolazim uzanim „ćirom“
U ulici duše mi
Mala lokomotiva klapa
Tipa-tapa tipa-tapa
Ne razvlačite me
Pustite da Ja budem Ja
I u meni jedna
Nesuđena Radmila
Senzibilna duša
Iz roda Krčmar
Suzdržani dar
Tražim da još jednom osluhnem
Disanje grada
Samo u tom gradu
Gubi se strah od jada
Tražim izgubljene vatre
Da niz staro lice
Mladu suzu izmame
Da mlada vatra diše
Jer tada Petrovac na Mlavi
Volim više više sve više
*
Samo u šumovima Mlave
Ruke mi okrilate
Tu me nikada
Privid ne mota
Košare cinizma i bijede
Tu mi ne kroje uvrede
*
Jedan ženski Krčmar
Svjetla je pogasio
Ja otada skladam
Pjesmu o toj ženi
Rijeka u oku ostade
U ulici duše
Snažno urezana
U vjetrovitu mladost
Vojničkih dana
2. 02. 2011.
KUMA KOMA
Ti si moj poraz
Ti si moj slom
A ja u sebi za tebe
Nosim dom
Akindžije same dolaze
Stvaraju zbrku i konfuziju
Uništavaju me
Zavičajci izgubljeni
*
U zabitom kutku mene
Ilegalno se leže opasan
Strah kao zaborav
Neumoljiva kob
U podne se kostrješi
Osmijehom sutona
I učinkovito kljuca
Mir iz odaja srca
Beznađe opet meni
Sunce gasi i mir otima
Za nositelje mržnje
Prezreni sam „tovar“
A za dobre ljude sam
Veseli torbar
*
Ozvučeni eho takta
Tvojih koraka
U meni svaki put
Medeni mir kroji
Naglavačke iz mene
Bježe nemiri moji
DOM PJESME
U domu pjesme
Moje je sklonište
Osunčano uporište
Sve poželjnije svratište
*
Iz pukotina izgonim
Posijano sjeme zla
Surovih akindžija
Dva u dva uvijek
Kao jedan prija
*
Sada njezin profil
Šutnjom ispija čuđenja
Osmijehe joj kupe
Svjetla velegrada
U ulici duše uskomešane
Vriju sjećanja neprekinuta
*
U meni vrije čežnja vrela
Dao sam što imam
Duša čistoćom miriše
Iskrena i duboka zrcali
U bljesku dva oka
A kada me spopadne
Stvaralačćki trans
U kompjuteru se
Novi biser leže za vas
22.02.2011
CRNI ANĐELI
mogao sam opjevati Fušfilologa
a on zaglibio
spasavajući sebe
umjesto ljubavi
odabra potonuće
ode među crne anđele
„službeno lud“ sam
za crnog anđela
time odgađa
svoj javni ponor
istinski anđeli proskribiranom
dodjeliše svjetsko ime
bosanskog sublimizma
Fušfilolog se plaši
svoje prošloti
sustižu mu se
gutljaji tišine
životom prevaren
preživa sumorne snove
uz sve jače mirise sjete
a“službeno lud“ pjeva
pjeva kao slavuj
i pleter ljubavi plete
07.III.2011
GORNJA RUPA
dišem te dišem
u svojim bespućima
otvrdlo mi beznađe
mrvu nade ima
bespuća su pozobala
stopala čežnje
olupina sam
a popio bih te naiskap
samo da me nekako
donji gazda posluša
dugo je on bio gazda
sada gazduje po svom
gornji gazda
gazde malo „šljive“
jedan drugog
II
rascvjetalo međunožje
u uresu gaća
puni se friškim
zrakama sutona
mogu li prdnut
a tko ti brani
povlači se plima
kad oseke jure
šuplje avanture
u kojoj nema
ni u djedu momka
ni u babi cure
on stavlja pod lupu
njezinu brigu
za gornju rupu
donja ionako
ne zna za prpu
09. III. 2011
ODA SILVIJI PAVIĆ
U mislima sa Tobom
Propitujem sebe
Ta još si dijete
Ulicom duše se mreže
Kajda i note sjete
Buket cvijeća na grobu
Kao na sjedalu vene
Kraj groba raste loza
Pjesničkom anđelu dar
Anđeo je želio doći kući
U majčin zagrljaj vrući
Želio je doći što prije
A živ došao nije
U košutinoj ulici duše
Nastani se „olovno đule“
Dok brusi htijenja
Da plemenitošću stiha
Opori život mijenja
Kada joj stih davi
Zgusnuta omča jeze
Trzaj jake riječi je
Nosi u nove veze
Ples okova i ponora
Kroz nasrtljivi očaj
Otvara joj nove rane
A majka samo želi
Da njezinu Silviju dotakne
Destilirana želja
I kap odbjeglog veselja
Sve majčine tjeskobe
Zbile se u vagon 401
Ispraćam život vrijedan
Resi nas kao i Silviju
Dobrota u snopu posveta
I destilirana ljubav
Alfa i omega svijeta
Pitaš se u što uskačem
To Tebe Silvija pretačem
U krik pjesme
Zvjezdanim prahom
Sa svete česme
Moja je oda
Niknula svečano
Jer pjesničko lane
Dubinom duše voli
Košutina zaleđena suza
Čuva Ti šutnju nad grobom
Ona je Tvoja sjena
I svuda je sa Tobom
Dijelovi ulice duše moje
Idu tragom zaleđene suze
Ukraden je Tvoj prvi stid
Crnim cjelovom
Sa Tvog blijedog lica
Iz kojeg tek je
Propjevala ptica
Jelen naprasno skonča
Ostade šokirana košuta
I njezino petogodišnje lane
Koje od djetinjstva
Pjesmom oplemenuje
Mladalačke dane
Onda sudbina kruta
Ote košuti lane
Zaledi joj iskrenost
U ljupkim očima
Iz utrke jata misli
Ranjena nada i suza pada
Odiseja počima
Ponosno raste
Gornji Milanovac
Kad balkanske muhe
Iz njega isprate
Na počasnom postolju
Bit će mjesta za Te
Na zasadama Tvojih
Strofa i stihova
Niče i nicat će
Poezija nova
(C) Rajko Glibo
Zadar, 26.VIII. 2010
DODIRI –
U zagrljaju mržnje
sve prima njezine boje.
Hrabrost se u njemu
prodala autističnom strahu
trepereći nad plesom
prodanih duša.
Sa suncem uz rijeku
penje se na brdo.
Prepoznaje svoj ego.
Mućka glavom.
Onda naćuli uši.
Nikako da se oslobodi
lovaca u mutnom,
a brda dozivaju.
Riječ je moj mač
u krilu zore.
Pred kulom slobode
njezinom tajnom
drhturi mi glas.
Traže se u svitanju
dvije čari
nebeskim čarolijama u posjeti.
Blago njima;
sve što dotaknu
boju oplemenjenosti prima
Sa suncem uz rijeku
penjem se na brdo.
k r a j
ONI I JA
Ne znaju oni
voditi računa
ni o sebi,
a kamoli o svom tragu.
Ako traga nemaju
bar im ne smrdi.
A Ja sam im čudna faca…
Bio sam bonaca
Pa postao val.
Bio sam hrast
pa ostao ptica.
Sada sam prvak u čekanju,
prvak dosljedan.
Manje ponosan.
Više dosljedan.
Zobljem trenutke slabosti
iz snopa želja –
U moru tuge
Zaiskri kap veselja
Oko kažiprsta uvijam
prazan papir jedan,
a sunce se u meni
i oko mene razliva.
Zadar, 21.IX.2010
