Safer Grbić

 Safer Grbić rođen je 24. novembra 1992. godine u Tešnju. Osnovnoškolsko obrazovanje pohađao je i završio u rodnom gradu. Godine 2007. upisao je Građevinsku tehničku školu u Tešnju, i trenutno je maturant ove srednjoškolske ustanove. Objavio je knjigu pjesama Noćnik čuvara Tešnja. Napisao je scenarije za pozorišnu predstavu Legenda o dervišu, i radio dramu Kudret voda. Autor je ciklusa slika pod nazivom Srebrenica. Publicistkinja, kritičarka i novinarka Indira Kučuk – Sorguč u svojoj kritici za ovaj ciklus slika između ostalog navodi: „Ono po čemu su slike ovog umjetnika prepoznatljive je izražena komunikacijska vještina mladog umjetnika sa temom koja ga je duboko dodirnula i podstakla na ovaj ljudski/umjetnički (pro) govor.“

Dosadašnji rad predstavio je u nekoliko gradova širom Bosne i Hercegovine. S porodicom živi u Tešnju.

Novo izdanje - uskoro promocije u Srbiji i BiH... OVDE

_{Fragmenti iz knjige PRIJESTOLONASLJEDNIKOVIĆKA - Arte, Beograd, 2011.}

... Kad lirski subjekt, djevojčica, prisjećajući se vlastite majke, izgovori poređenje “poput lutke/ nepomična“ svaki čitalac, sa makar osnovnim književnim obrazovanjem, prisjetit će se Henrika Ibzena i njegove famozne drame podnaslovljene “Lutkina kuća“. Grbićevo poređenje priziva Ibzenovu metaforu i priziva neku vrstu transrodnog suosjećanja koje se suprotstavlja pojmovno suženoj i pomodarski definiranoj viziji “ženskog pisma“. U tom smislu, rukopis stihozbirke Prijestolonasljednikovićka na izuzetno moderan način preispituje neke ustaljene stereotipe i izaziva na razmišljanje. To je samo jedna od karakteristika zbog kojih ovu stihozbirku čini vrijednom.

A vrijednosti je ovdje dosta. Stihozbirka u cjelini se može promatrati kao oda ženi, toj vječnoj misteriji, enigmi, zagonetki, tajni... „Prijestolonasljednikovićka“ može biti personifikacija svake žene ponaosob, njena pitanja, dileme, borbe, strahovi, čekanja, ratovi tobože za vlast, za krunu, se mogu doživljavati kao borba za onoga koga voli... Kad joj se čini da gubi rat, time i krunu, i vladavinu, Prijestolonasljednikovićka kaže:

 „Dovedite ga,

izgubiti više nemam šta.”

I na samome kraju, kad se desi ono čemu je i težila, ono o čemu je sanjala i čemu se nadala, saznanjem da je voljena, ona zaključuje priču:

“Muškarac će da vlada,

a nad njime,

vladat ću ja.”

I to je suština cijele priče, to je suština žene. Žena je, bez obzira što je općeprihvaćena fraza o slabijem i nježnijem spolu, ona koja vlada… I još više… Ona koja nosi život. 

1. 1/1

Jutros kada je razmišljao, shvatio je

ulogu Žene na zemlji, kao i njezinu svrhu

postojanja. Neki su mu govorili da je Žena -

pola čovječanstva, ali da i onu drugu polovicu,

Žena rađa, naravno. On, ne bi bio to što jeste,

da u svoj crni notes ne zapiše misao:

"Prijestolonaslijednjikovićka..."

I zapisao je. Međutim, mnogi su bili skeptični

oko njegove Žene u notesu, mnogi sumljičavi ...

Dugo je, doduše, trajalo njegovo shvatanje i

tumačenje Žene, pa je svaku ženinu osobinu

ponaosob protumačio, naravno, sa stajališta

svojega. I onda, neki su shvatili njegovu Ženu,

njegovu riječ o Ženi, a neki pak nisu. Razmišljao je

često da spali notes crni, ali mu ona nije dala.

Danas, odlučio je zrno Žene posaditi međ' svijet

ne bi li se Žena u svijetu prestala smatrati zrnom.

Ali obrt: Sada su prestali samo gledati njega,

i počeli gledati Ženu. Njegov je naum ispunjen.

„Živjela Prestolonasljednica!”

6. 1/1

Večeras bio je svjestan djela svoga,

i žalovito pisao je posljednji redak,

o Ženi iz snova što na zemlju jednom pade.

I pjesma o Ženi s imenom dugim

nije za smrtnika svakoga jer teško je ljubav

razumijeti u bolu kada se odluka donijeti mora.

Posljednji puta razmišlja o pjesmi od godinu

dana, ali misli da je i to vremena premalo,

da se kaže o Ženi sve što se kazati može.

Kruna je sada u rukama muškarca,

a njome pjesnik upravljati može, naravno.

Možda je bolje da muškarac vlada, a da nad njime

vlada Žena s ljubavlju, dakako?

“Zato sam pisao tako,” govori tiho,

(opravdavajući tom činjenicom svoj naum)

i s blijedoga lica briše znoj u nedoumici,

da nije pogriješio gdjegod.

Ostavlja obrise pera za bolji i drugačiji svijet.

Grbićeva riječ – par exellance

     Nemojte se nikada zapitati, šta je presudilo da Safer Grbić posegne za olovkom i okuša se kao pisac i pjesnik jer odgovor je u njemu samome i teško ga je objasniti riječima.

     Grbić, iz dana u dan, kronološkim slijedom, bilježi svoja zapažanja o ženi. Dopada mi se, personifikacija, epiteti, usporedbe...

     Izdvojih ovo što me se posebno dojmilo:

"Večeras bio je svjestan djela svojega,
i žalovito pisao je posljednji redak
o ženi iz snova što na zemlju jednom pade.
I pjesma o ženi sa imenom dugim
nije za smrtnika svakoga jer teško je ljubav
razumijeti u bolu kada se odluka donijeti mora.
Posljednji puta razmišlja o pjesmi od godinu
dana, ali misli da je i to vremena premalo,
da se kaže o ženi sve što se kazati može".

     Upravo tako, dodala bih; žena je ta koja život rađa...

Mladi pjesnik upotrebljava kompoziciju i fabulu, stalne epitete, duboku misao o ženi raznosi u misteriju riječi. Ostaje nam da sami izvučemo pouku iz "ženskog pisma" jer kažu da “osjećaj i misao kreiraju književni jezik", pa su upravo pisci i pjesnici dubokog senzibiliteta.
Grbić se čak služi i inverzijom, što smatram rijetkošću kod mladih pisaca.

     "PRIJESTOLONASLJEDNIKOVIĆKA", to biva pjesnikova stvarnost  par  exsellence,  sjajna  i  neprocjenljiva slika i

jasno značenje i smisao žene.Ubijeđena sam, da kada

čitaoci budu iščitavali Grbićeve stihove, da će čuti zvukove i glasove kojim su izgovorene njegove riječi. Grbić je majstor figure.Formalno, književno-teoretski

čisto, sigurno, poetski zrelo opisana žena.Duboko emocionalno i kontemplativno ulazi u samu srž imena i značenja žene. Grbićeve emocije vapijuće potrebe za spoznajom istine o ženi nosi pjesnika ravnom linijom od prve do zadnje pjesme.On ima lijepu, čistu, ravnu liniju nosive ideje koja lagano meandrira od motiva do motiva.Pojam bivšeg i novostvorenog vremena o ženi, Grbić otvara pitanje u pjesmi, koja unaprijed sluti odgovor: Prijestolonasljednikovićka – zapisao je pjesnik:

"Zato sam pisao tako - govori tiho, (opravdavajući tom činjenicom svoj naum)i sa blijedoga lica briše znoj u nedoumici, da nije pogriješio gdje god."

"Ostavlja obrise pera za bolji i drugačiji svijet".

Autoreferencijalno i osviješteno sasvim, Grbić je zagledan u sebe i dubinu pitanja. Lično smatram, da je Grbić u snazi dara koji mu je dat.On se uspravlja i pjeva        glasom svih žena.

30.01.2011.godine – Austrija,  Behija Biba Saračević