Anna P. Čižik APČ - Srbija
Pančevka, a duša slovenska , zadojena umetnošću i nasleđem da semenom bude I klicu znanja prenosi. Rođena pod pritiskom predaka kojima je Marija Terezija kraljevnom bila i kult erotike prenela u amanet da osetom svojim draž kreiraju i iz svega je, poput vina, upijaju. Svest o lepoti slova, slovoslaganja u milozvučne forme pojanja dobija sa tri godine kada ulazi u avanturu nota i crteža i crta prva slova u precizne slike i kroz odrastanje ugrađuje suštinu u stihove. Tom istinom i danas igra po snovima svojim te sanje opisuje i iluziju meko oslikava. Ljubavi - poput muzike, slikarstva, glagoljivog pojanja i negovanja misli i duše samo dobijaju sa zrelošću na pitkosti i blagoslovu.
Svoju ljubav i umetnost poklanja bezrezervno, da tragovi vidljivim budu mnogim posetiocima, prepoznatljive bogate duše Vojvođanske.
KOŠMAR
Neću ti pevati večeras..
ovaj lokal ume da uguši
želju u povoju.
Kamuflaža dimom
cerenje pijanih utrnulih usana
nestvarno verovanje u ČUDO
grčevito naprezanje
da se desi NOVO
magija privida oslobađa
još jedan buket promašaja.
Oseća se bazd
nataložene kisele nade
nekog ushita
štoi leluja poput mesečara
i hipnotiše posetioce
još nekim gutljajem ljubavi.
Groteska za šankom
nudi spas od umiranja,
na podijumu akviziteri ljubavi
podstiču sočni ushit trenutka..
žamor usporava puls..
oči užarene
nadanjem okvašene,
još po koji poklič zvuka stakla i
tečni eliksir za bludni poziv
deluje.
Noć guta sve
poput testa,
gusto neprobojno..
krici jenjavaju,
poraz izgubljenih
posustalih duša
što u kotlu nadanja
vrelinom pune ispraznost dana,
bez glasa i grimasa
Neman guta sva kajanja,
i nemoć nesigurnih
treptanjem ogromnih
očiju straha..
vrisak lomi prostor..
Znojavo buđenje
grč u stomaku..
prekrasan dan
miluje moje oko
da li sam živa?
NET ILUZIJA
Licem zaveden
a moje nije
maska javom
žonglira
na slici
oči žare
nudi se čarolija
ne uživo, bez
sudara zvezda
da bunar iskušam
te misli bodljikave
i svi trikovi
iznenađenja
i umne zasede
glagoljave simfonije
neurona erotskih
bez pardona
ostalo je samo fraza,
blaziran štit od
ako-se-ne -desi
nema-ni-poraza.
kao da je
jako važno
usna vrela
tela drhtaj
obećanja
za dve tone
ako duša
kiselm plodi
ni kadence
niti plime
u ustima
plak
džaba i ova
pesnička slika
zaorana čežnja
ljubavna prašina
kada smislenost
poraz ljubi
pred instant
prozivkom
libida
........
net majstorija
ljubavnih đakonija
emotivan pad
Tango po naški...( 1)
/iz pisma prijatelju/
A što napusti akademiju crni sine? Sada bi bio visoki čimbenik kulturnog miljea i pozlaćene misli a ne tamo neka karika da ne kažem-Vlast, sto tumači maglu "Carevog novog odela" svima usred ciče zime.
Eh jado moja pravdoljubiva sklona perfekcionizmu vlastitog pogleda i bojenja sve u ljubav ( kada se oslobodiš stege dnevne dužnosti i vratiš obraz u svoje sopstvo, ono divno pevljivo neobojeno trivijalom po zahtevu šablona) možemo li
opstati takvi, čedni, sanjari u grotlu bezumlja i strahota?
Ne daju nam više "motike", kažu-nemate prava, usahle brazde..pa ni 'leba nema onda, a sa time i ljubav kopni.
"Jedite kolače"...kako to reče ona francuska opajdara i licemerka M.Antoaneta, između dva reda okopavanja
posejane reči..
ma,mogu i palačinke pa da se gospodimo, iako ne piju metaforu poput 'leba, života našeg nasušnog.
A i ova pisaljka kojom se emocije pišu nevidljivim tragom nešto zatupela .Na žalost iscurila nada iz penkala.
Nije da smo izgubljeni, još ne, iako srce pumpa unatraške sve manje udaha ovozemaljskog.
Da ti rečem odakle sam-nemam ti ja pojma.
"Onomad" je Velika vladarica i svetska kurtizana sa nebrojeno dece i abortusa, koja je obožavala mlađahne oficire i poput bogomoljke "na kraju balade" sa prezirom i žarom najvceg krvnika čistila tragove svojeg ushita, e-TA i takva pošalje armadu slovenske krvce da čuva svoje granice od Turaka,a na ovijem prostorima , pa se to brate, namnožilo i vraćalo domovima,špaciralo amo-tamo, pa se i tamo množilo i izmešalo sačuvaj-te-bože a svi čiste krvi..plemenite sa istorijskim nasleđem.
Čudo!
( A sve to istorija pisala i svi lepo zapisali -verziju za sebe!)
E bilo ih je i po Semberiji..u Sarajevu, B.Luci Prjedoru što se može, s pravom tvrditi da življe otuda nije niko drugi do mešavina Slovena i slaviziranih starosedilaca po "malo" turcizmom zadojeni sloveni - kao i sve živo sa prostora gde je harala armada raznih Paša vekovima.
Tako da je Srbima, Bošnjacima a vala i dugim narodima, između nebrojenih vojski i Rasplodna carica i kraljica Marija Terezija zakuvala čorbu porekla i čistote loze kojom se svi dičimo.Elem i gospoda Hrvati su u istom loncu, samo malce zaslepljeni čežnjivim ždrakanjem na Beč.
Nije mi jasno da li sam po Caričinim tragovima došla ili bih da pođem korenima ili su mi tragovi još dublje poneti u Carigrad putevima svile kao zametak za dobru emociju i iskonsko prizivanje božanskog? Elem, kako reče ona izlizana: Dom nije mesto već osećaj koji ti niko ne može oduzeti...to je čudno-gde me baciš ja se zakorenim, jer semenom jesam (kako mi to iskon naložio da nauk nosim i nauk podarujem ) pod uslovom da ima ogromne vode gde ću šaputati sa talasima i ribama pa i šoderom..namigivati suncu kroz treperenje i flert krošnji svoje vizure.
Akademiju nisam upisala jer me mladenački ego zeznuo ponosom na nedobijenu loptu "na prvu" to je slobodan duh leteo muzikom,ka poliranju misli i oštrenju reči .
Visina mene-nije važna, kao ni 35 i po broj obuce...niti malena šaka sklona čudima poput čarobnjaka.
Eto, rekoh, onako potanko...ne sve, koliko je moglo da iscuri za ovu čašu vina večeras.
A o ljubavi neću, barem ovaj put
Zašto da te grebe pesak po očima iz cele Sahare, kada morem nisi?
A večeras me Štulić baš nadžnjeva:
"Nije vazno odakle sam sve dok znades kuda putujem
Deralo me sedam mora gorka kora ljute nevolje.
To sto brodi ne mogu da prevale, covjek umije...
Men' se duso od tebe ne rastaje...."
Aj u zdravlje!
Plodnik
Mogu to po vlastitoj želji
da složim vaše ha'lje
dzumle ostavljene da se mlatimo
i razbacane po deponiji svesti
da svakodnevno
smeće od klice odvajamo
pa da sabiramo
i množimo
sve spremni za kljucanje
štipa lepota zrnevlja
koju korenite utrobama
silinom tvorca okrutne istine
čistača dekadencije
spretnog lakrdijaša
cirkuske životne šatre
kanim se a sve me mrzi
pokret da osmislim
i zrnevlje podelim
lepše je kada to
muška ruka radi
makar se potom jurili
sa Ravijojlama i besnim psima
makar to ostao
pohod oplodnje
tek krvavi pokušaj
sve ste u pravu
i krivu Drinu ispraviste
i Spas nam udenuste
negde uvrh trepavica
poput blagog šašoljenja u nosu
reč Vaša
zanemoćala ptica rugalica
lukavica zavarava maglama
doji nemirom
da vrištimo željom
polja lavande utiskuje puteno
i utapa u mirisne pene
pa letimoooooooo
caklasta sapunica
šarenica
u kojoj Svet
veselo peva
i sve je božansko
kvocamo radost na dlanu
strahom ptice drhtalice
vec na pokret tek
prhnu jato
nebo pomrači
zrno osta celo
/Msje, mazite našu lucidnost
makar Vam to bilo lakoćom/
Flert
Opominju
Revolt pa lagodnost
trzanje na plamen,
kada se ustukne na ivici
ili zamreš pred lepotom
kada plačeš i smeješ se od ushita
tihovanja stihovanja
kada se ušuškaš u mekotu
i baš-te-briga-jer-je-lepo,
na kratko i neoprezno
da se ne zakoreni navika
ustajalost da ne proguta
nameru i viziju promene
da gura i buni
i dariva korak džaba
bez da se prosi,
u hodu bez redova i gužv
ikuglica ruleta zastaje ispred nas
da drugi nam sanjaju snove
toliko da jesmo svesni
gde svaka iritacija podaruje život
bolji od mamljive opsene ugodnog
u toploj lokvi nemara
baš-me-briga-jer-tako-volim
poetika mislenog
ako me zavede
poželeću te