Marko Štromajer
od rođenja 1979. godine živim i radim u Daruvaru, u Hrvatskoj. Osnivač sam muzičke grupe »Prežderani« koja predstavlja moje umijeće pisanja i uglazbljivanja tekstova, s kojom nastupam po birtijama i klubovima, i imamo snimljenih nekoliko demo-snimaka. Formalno obrazovanje završio sam na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu. Bez ikakvog reda i pravila pišem svakakve vrste tekstova, a prvo objavljivanje u Quorumu uništila mi je tiskarska pogreška, tek sam godinu kasnije objavio nešto pjesama u Zarezu i Vijencu. Strip „Proljetni labud“ objavljen je na Komikazama i uZarezu. Bavim se svim i svačim, tek ponešto od te rabote može sa nazvati umjetnošću. Okušao sam se u raznim poslovima, ali...
bivše ljubavnice su se udale
prolaze gradom i dobro izgledaju
moji dragi prijatelji
kad su vidjeli koliko je sati
svi su se oženili
zaposlili
završili škole
kupili su aute
i nedjeljom
se bave svojim hobijima
i ručkom,
a bivše ljubavnice su se udale
prolaze gradom i dobro izgledaju.
jedino za đurđicu još ponekad čujem
da je lijepa kao prije,
da studira švedski
i puno putuje,
okrene glavu
kad joj spomenu
da sam se propio
kao lik iz neke
ruske priče
u noć
sjebo si svoju žensku sa trećerazrednom droljom
koja ima dosje u muriji
i dupe ko švapski bunker
i maše ti kad prelaziš ulicu
i sad plaćaš rundu svojim cugerima
pijan, sa spljoštenom kiflom od jučer
u unutarnjem džepu jakne,
ulaziš u drugu birtiju
u ponoć
guraš čaše sa šanka na pod
tvoji cugeri te vuku van iz birtije
ti urlaš: dobro mi je!
prelazite cestu
ulazite u drugu birtiju
vrata su zalupila
udaraš rukom po stolu
prolilo se piće
muzika udara
oči se okreću
ljudi se osvrću:
tiše, doći će murija!
jebemu mater i muriji – urlaš
pa neka dođu, krvavo im jebem
dobro mi je, ja sam najveći!
guraju se ljudi leđa o leđa
tvoji cugeri
piju
krvave im oči
glave
krvave
ti urlaš
ulazi trećerazredna drolja u birtiju
ti zašutiš
ona te pozdravlja
dolazi nova runda
konobar je pijan
ispada mu čaša
a ti se ne usuđuješ baciti svoju čašu na pod
ne usuđuješ se zaurlati da jebeš i boga i birtiju!
trećerazredna drolja
sa svojim glupavim droljicama
sjeda za drugi stol
ti ispijaš votku
grabiš pivo
tvoji cugeri bulje: aaaa doobraa, jeeebote!
a ti šutiš
usrao si se u gaće
ne čuješ ništa
prolaze šarena stakalca ispred očiju
sukneš piće
izlaziš van
do slijedeće birtije
naviruješ kroz izlog
ulaziš
gledaju te
naručuješ piće
gledaš na sat
tvoja cura, -prolazi ti kroz glavu kako je bila dobra,
odvaljuje se djelić sekunde.. vječnost..
sukneš piće,
naručuješ još jedno,
osvrćeš se oko sebe:
jebeš ga, davno pogažena riječ..
i sukneš ga
u noć
u noć
u noć...
purgerice piju moje pivo subotom navečer, pijane u lapu
purgerice
piju moje pivo
subotom navečer,
pijane u lapu
i ja rukom sežem
u njihove
pijane gaćice.
jedne subote
bila je to jedna branka
negdje iz dubrave
a druge subote
bila je to jedna druga ivana
iz neke zgrade na jarunu,
a moji prijatelji
Pinezić i Vujica
gnjecaju svoje purgerice
i svoje pivo
a ove subote, opet
kupujem ulaznicu
od ruke iz rešetkastog prozorčića
i razmišljam;
kako me je to priroda zajebala
kad mi je dala
takav kurac gladan
a mozak nakaradan
uzaludni životi
ne moraš nikoga voljeti
čak ni sebe.
svi ti uzaludni životi oko tebe
životi u koje te guraju
to je kao kada si išao u školu
a da barem jednom tjedno nisi letio van sa nastave
ili da si prošao vojni rok bez ijedne kazne, dana zatvora
smatrat ću da tamo nisi ni bio.
to suludo trošenje osjećaja, jedni za druge
življenje, izleti, ljubav, kupovanje namirnica...
ako nisi barem jednom u dva mjeseca
prevario ženu s kojom živiš
smatrat ću da nisi ni živio.
ovi uzaludni životi
besmisleni kao kupovanje karte za vožnju tramvajem
štednja, briga za budućnost,
jer kad pomisliš da ti najbolje ide
požderat će te ogromna mašinerija
problema, dugova, laži.
taman kad osjetiš da ju najviše voliš
priznat će ti da je trudna sa tvojim znancem.
baš kada osjetiš ponos na svoje ime i naciju
država će te izdati.
a i prijatelji...
i oni se mijenjaju.
najveća vrijednost jest to
da možeš ostati sam, sjediti na klupi
lizati sladoled koji ti kaplje po nogavici
i ne razmišljati o ničemu...
i ne moraš nikoga voljeti
čak ni sebe.
februar
osjećam tvoje prste
šetaju po mojoj bradi
govoriš o kuhanju čaja
i pospremanju kupaonice
negdje ispod prozora
vrapci kuckaju dobro jutro
i gazdarica odlazi na tržnicu
omotana šalom
i teškim sivim kaputom
u sobi je hladno
sinoć smo se napili
nismo naložili peć
ostanimo u krevetu
cijeli dan
oljušten
odazvao sam se na taj poziv,
da se nađemo u 9 uvečer na centru
nakon više od jedne godine.
dočekao sam je sjedeći na klupi sa cigaretom u ustima
smršavila petnaest kila
natečena kao i prije
sise male kao i prije
prvo što je rekla:
-šta ćemo raditi, ja nemam ni kune
ponudio sam ju 'opatijom' i dalje sjedeći šutio
njezin tip je također bez love, nema ni za gorivo
on ju čeka negdje u gradu
pitala me imam li nekoga
odgovorio sam, ne znam
sjetio sam se kako smo sjedili
u njezinoj sobi
bljutavi od vina, cigareta
oko nas ljudi koji su se tamo skupljali
sjetio sam se kako sam sjedio u svojoj sobi
gledajući ju kako demolira
stvari budilicu čaše zid tepih stol knjige kupaonicu
sjetio sam se kako smo se pravili blesavi onih noći
sjetio sam se, k vragu, pa sve sam to davno odjebao
-idemo nekamo prošetati
-ja ne mogu, rekao sam joj
dao sam joj još jednu cigaretu i otišao se popišati iza kioska
imala je u torbici nekoliko fotografija koje je htjela da pogledam
rekao sam, idem kući
zagrlila me
to je dovoljno.
u 'Flamingu',
bilo je tek nekoliko gostiju;
radnici iz drugih gradova.
popio sam četiri piva
pojeo ražnjiće
i popušio oko osam cigareta
mislio sam; tako izgleda oljušten život
sjediti oznojen
u sred sedmog mjeseca
u 22:48
sam
u birtiji, u malom asfaltiranom gradu
nakon što dođeš k sebi
da te drugi trebaju samo da ti se smiju
ili da ti uzimaju lovu,
tako valjda, izgleda usmrđen život;
da budeš negdje na dohvat ruke
da izlaziš u susret kad im je dosadno
da te grle kad su pijani,
da drmaju tvojom mutavom glavom
dok ne istresu i posljednje zrno
koje si im nekoć poklanjao
krug
ustat ćeš jednoga jutra
i dok budeš kuhala čaj
dogodit će se i tebi.
mislit ćeš, isprva
to je osjećaj sličan
kao da te sićušna buba
ugrize za uho,
mala vrckava stvar,
a onda ćeš se prisjetiti
polako će ti nadolaziti
sličice
riječi
komadići
komadići nečega što je bio tvoj život
tvoj život
sa nekim
sa nekim kao ja sada
i onda ćeš se pogledati u ogledalo
još si uvijek vrlo mlada,
a voda će proključati na štednjaku
nećeš se osvrtati,
negdje u daljini zvoni zvono
niz ulicu djeca šutiraju smeće
nećeš se osvrtati
tvoji hladni prsti
dodiruju tvoje lice
kosu,
nećeš uspjeti popiti taj čaj
već ćeš biti
u tramvaju
sa punom torbom
nagužvane odjeće
i ušteđevinom zguranom u džep
cigareta
spremna da ju zapališ
čim izađeš.
nazvat ćeš kući sa kolodvora
javlja se tvoj otac
umoran i prosijed
-dolazim danas
na duže vrijeme,
a on će gutati zrak
njegove panične oči šaraju po sobi
već si zaklopila slušalicu.
ustat ćeš, znam dobro,
jednoga jutra,
jer nekome se to dogodi
ranije,
nekome kasnije,
da se krug zatvori
ili otvori
zauvijek
zagrebački golubovi
u ZUSPovom majmunjaku
najmlađi sam na pivu
popijem dva,
onda idem u sjebani grill
da na brzinu smažem
neki sendvič ili ćevape
zagrebački golubovi
jebeni su igrači
neće salatu
samo lepinju i meso
daruvarčani
od mene se u ovom gradu
očekuje
da znam sve o
novim tračevima
ili
da budem dio tih tračeva
a već davno sam
vam rekao
da me ne zanima ništa
osim jeftinih birtija
poludjelih žena
i gramofonskih ploča
i kad god režem nokte
na nogama
sjetim se vas
koji živite tu
stisnuti između tvrde
rožnate ploče
i mekane kože
sakrivate se od sunca
i zraka
od pogleda
i dodira
i nikad vas se ne mogu
riješiti.
gorko
i dok se crvenkasti sumrak
zavlači u grad
ti kružiš ulicama,
nikog poznatog,
ulaziš u birtiju
naručuješ
šutiš
i pitaš se kamo je
sva dobra sreća otišla,
svi ti dani
ljudi i mjesta,
neki gorak okus u ustima…
nešto kao kad si
navečer sjedio sa svojom ženskom
u sobi
i ona kaže: “reci da me
voliš”
a ti ne možeš
kraj
ti svašta možeš
ti svašta znaš
ti svašta planiraš
onda odeš u birtiju
tamo se napiješ
onda to svima pričaš
sa svima sve dogovaraš
onda dođeš kući
posvađaš se sa mnom
i onda u ponedjeljak plačeš
onda nemaš ni mene
onda ni ne sviraš
ne znaš kome si šta rekao
cijeli ponedjeljak plačeš
onda se čitav tjedan vučeš po stanu
sav si odsutan
nikamo ne ideš
opet do slijedećeg petka
kad se odlaziš van samo nešto dogovoriti