Aisa Maličević - BiH

 Alisa Maličević ( 1976:god.) rođena u Novom Travniku,do sada objavljene dvije zbirke poezije ,2003.zbirka "Provincijalka" izdavač BZK-Preporod Novi Travnika, 2010.god. zbirka "Stampedo" izdavač BZK-Preporod Novi Travnik

 

 

KAD    NASTAJE    PJESMA?


Riječi osluškujem

duboko u sebi,

ko da ih neko šapće.


Na tren duša odleti,

kad se vrati

riječ na papir sleti.


Duša snove sanja,

njima letim

slobodna ko ptica.


Kada duša snovima leti,

na krilima riječi

tad nastaje pjesma.



S U V E N I R I


Imao je ljubavi mnoge,

ja sve neke na papiru,

spomenarske, slične suveniru.

 

Uspavana ko u bajci,

pročitana i od djece,

uspavljujem sve oko sebe.

 

Čekati kraj priče zanimljivo nije

kad od ljubavi ostanu samo

pjesme, kao suveniri, za uspomene.



AKO   TO   IZGLEDA   OVAKO

Ljubav zašećeri riječi,

ljepljive, slatke kao med,

zapraše ti oči kao vjetar cvijet.


Svi misle da dioptrija ti treba,

da ne razlikjuješ crno od bijelog,

sve ružičasto gledaš.


Za tebe voljeno mane nema

potreba ljudskih, mirisa neugodnih,

sve je potaman, baš sve ti godi.


Da li ljubav postoji ?

Kako da saznaš to?

Ako to izgleda ovako, onda, to je to.



P  R  E  D  S  T  A  V  A

Bila je to samo gluma,

loše odigrana uloga.

San je puko  kao žvakaća guma,

neće se složiti oko toga.

 

Htio je da me pročita,

sa koje strane, nije znao.

Mislio je otvorit me kao vrata

ali na toj premijeri je pao.

 

Čekanje skida maske

upale se sumnje svjetla,

bez aplauza kroči na daske,

cijelo vrijeme izigravajući pijetla.

 

Samo jedno je htio,

da pozovem ga na bis

ali nije usuditi se smio

znajući da dosadnim mačkama kaže se: Pis.



 

Z   A   K   L   J   U   Č   A   K


Zapisano -  pročitano:

Stablo svoje plodove nosi

sa njima se ponosi.



Doživljeno - naučeno:

Kad' sam dozrjela

zadrma se stablo,

odbačen plod je pao,

u nepoznato se otkotrljao.



 

NA DJELU


Plovim u vodama slanim od suza

nenaviknuta na plimu i oseku

neiskusna, kao riba kad udicu trza.


Tuge mreže previše guste

udice suviše oštre

šta uraditi da me puste ?


Možda, životu ispuniti želju,

do kraja priče ostati zlatna

i pokazati se na djelu.

 

 

 


 ERUPCIJA  NAIVNOSTI


Naivnost svoje zamke ima

misliš uvijek će tako da štima

bezbrižno da gledaš u sunce

i poslije isti vid da imaš.


Promućkam glavu da dođe sve na mjesto

puštam da me nasuka često

zar baš ne znam i ne mogu

preskočiti podmetnutu nogu?


Drhte ruke, cvokoću zubi

ne volim kad prema meni

sažaljenje nadvlada ljubav

hoće li iko znati da me ljubi?


Vonj bola dimi, guši

pricvrlji suza-žeravica

usijana, žigosa srce

uspavanu naivnost, probudi erupcija.

 



http://cms.novapoetika.webnode.com