Marija Rakić Mimica - Hrvatska

Moje ime je Marija Rakić Mimica, rođena sam u Splitu 1982. godine. Završila sam Jezičnu gimnaziju u Splitu i Filozofski fakultet u Zagrebu (profesorica kroatistike i komparativne književnosti). Profesorica sam u srednjoj školi u Splitu i trenutno pripremam Priručnik za pomoć učenicima u suradnji s nakladničkom kućom Knjogotisak iz Splita. U slobodno vrijeme pišem poeziju i prozu.  Neke od ovih pjesama objavljene su u časopisu Pleme. Dvije moje priče bit će uskoro objavljene u tiskanom izdanju projekta Priče iz knjižnice.

Rijeka koju često sanjam

Nosim te uvijek sa sobom

grabim tvoj osmijeh da ga zadržim

pokraj rijeke koju često sanjam.

Hvatam te za ruke i čekam da prestanu

šetati okolo bez cilja.

Ja ću ih posaditi negdje pokraj rijeke

samo će mi ptice pljeskati

dok te tražim po mokroj zemlji.

Uprljat ću svoje prste i oprati ih

u našoj vodi.

Slušat ću pljesak ptica i

žubor rijeke koju često sanjam.

Zagrljaj

Zagrlimo kišu zajedno

otplešimo ovaj težak dan.

Skupa ćemo je pronaći

i plesati pod nebom.

Teško ju je uhvatiti,

ali uspjet ćemo udvoje.

Zagrlimo oblake zajedno

oni polako već odlaze.

Nekad tako brzo odu,

ali uhvatit ćemo ih zajedno.

Otplešimo ovaj dan na vjetru,

odvojimo ruke od tijela.

Zagrlimo kišu zajedno

mada kapljice lako nestanu.

Zagrlimo ovaj dan

i otplešimo ga zajedno.

Samo tvoja

Znaš da sam samo tvoja

i da ne znam više za druge.

Nekad sam trčala,

sada smireno hodam.

Nekad sam lutala,

sada sjedim s tobom.

Znaš da te poznajem

i da ti je teško skriti se.

Nekad si mogao otići,

sada se odmah vratiš.

Nekad si mogao ne zvati,

sada pričamo do jutra.

Znaš da ti pričam i bez riječi,

da govorim i kad šutimo.

Nekad sam samo pričala,

sada je dovoljan i pogled.

Nekad sam samo čekala,

sada čekamo zajedno.

Znaš da sam samo tvoja,

i da ne znam više za druge.

Nisi  me čekao

Nisi me čekao

Ni pokušao udahnuti teški zrak

Kroz poluotvoreni prozor se jedva vidjelo sivo jutro

Ja sam ga tražila golim rukama

Vadila ih ispod sebe

Hodala naprijed bez stajanja

Zvala te bez nadanja

Onda ipak dođe glas

Tihi i promukao od zvanja

Tebe nema i nema sjene na našem zidu

Nisi ni pokušao uhvatiti ljepljivu ruku

Pod jastukom koji je mirisao na strah

I nemire koje ni sivo jutro ne može progutati

Nisi me uhvatio već pustio da me strah proguta dok spavam

Nisi me vodio našim sjenama na zidu

Nisi me pustio da nađem neke nove

Nisi me čekao

Nepoznata

Ukočena sam u nepoznatom tijelu s rukama

koje ne poznajem i prstima koje

prvi put vidim.

Smirena sam u mračnoj sobi s očima

koje ne gledaju i obrazima koji

se ne rumene.

Hrabra sam u praznoj postelji s plahtama

koje ne griju i jastucima koji

ne mirišu.

Sretna sam u naručju samoće kojoj

sada vjerujem i prilazim do

samog kraja.

Blažena sam u dahu jutra kojeg

čekam sama u mračnoj sobi

s rukama koje ne poznajem i prstima
koje prvi put vidim.

More

Pričala sam moru o tebi

travi i algama sam rekla sve

spomenula sam te i jugu

znaju svi moje sne.

Znaju te prepoznati u pokretu

moje ruke dok plivam s njima,

vidjeli su nas s obale

gole u novim nadanjima.

Pričala sam moru o nama

pijesku i kamenju sam rekla sve

spomenula sam te i valu

znaju svi moje sne.

Mir

Pronašla sam mir pored tebe

tišinu koju sam sanjala

spokoj koji sam čekala.

I kad poletim, ti me spuštaš

i kad padam, ti me hvataš.

Pronašla sam smiraj u luci

blistavi sjaj na površini

sebe pored tebe.

Tražim te

Tražim te na prošaranom oblaku

visoko gore među njima

moj pogled dopire sa strašću

glasno prema nebu.

Tražim te u brzoj rijeci

među grmljem i trnjem

moja ruka hvata tvoju

tiho prema vodi.

Tražim te na uzavrelom izvoru

dolje blizu prema zemlji

moja duša prilazi sama

polako prema nama.

Sutra

Prođi pokraj mene i ostavi me da drhtim

na jastuku ukopana s trijeznim mislima

ustajalim zrakom surovim čekanjem

primislima sreće i strahom od tebe.

Otvori prozor da udahnem sutra

pomirišem ulice odlučne korake

histerični smijeh i neka druga jutra.

Crveni pokrivač

Uzmi crveni pokrivač kajanja

pokrij me po ramenima i licu

da ne mirišem nelagodu starih dana

da ne vidim crvene kolutove na obrazima i

modre ispod plavih očiju.

Okreni ga na pravu stranu

jače se vidi crvena boja

boja strasti i kajanja

pokrij me po nogama i stopalima

da ne krenem sitnim koracima

nazad prema početku.

Ne vjeruj mojim pjesmama

Ne vjeruj mojim pjesmama

to iz njih ne govorim ja

već neka druga žena

koja vjeruje ti sve.

Ne vjeruj mojim stihovima

iz njih progovara nada

smiraj i tiho more

gdje neka druga šapuće ti sne.

Ne slušaj moje riječi

jer one nisu moje

ne pripadaju meni

uzela sam ih od nje.

Ne čitaj moje stihove

oni nisu upućeni tebi

nisam ih pisala sama

ona mi je rekla sve.

Ne vjeruj mojim pjesmama

ne vjeruj ničemu što piše

iz njih progovara neka druga žena

koja tamo negdje šapuće ti sne.