Dajana Sučić - BiH

Moje ime je Dajana Sučić, rođena 22. listopada 1992. godine u Travniku. Živim u neposrednoj blizini Travnika s roditeljima i bratom. Idem u Gimnaziju Katoličkog školskog centra „Petar Barbarić“, četvrti sam razred, odličan učenik. Bavim se novinarstvom još od osnovne škole. Međutim kako su godine prolazile, tako sam i ja napredovala, bar se tako nadam, pa sam pisala za časopis HKD „Napredak“, Infonomic- poslovne novine, Izvore – časopis svih Katolički školskih centara. U međuvremenu sam se okušala i u sportu, plesu. U prvom razredu sam se prijavila sa kolegama iz škole na natječaj Eufora Bosna i Hercegovina na putu ka EU, gdje smo osvojili putovanje u Sloveniju. Na književnom natječaju Marko Martinović 2007. i 2008. godine sam dobila priznanja kao mladi autor. Već iza sebe imam objavljenu zbirku kratkih priča pod nazivom „Razumjeti hoću“. Član sam zavičajnih pisaca grada Travnika. Volonter sam Narko-ne organizacije, pišem za časopis spomenute organizacije „Preventeen“. U slobodno vrijeme se bavim grafičkim dizajnom. Preko ljeta 2010. godine sam učestvovala na snimanju video uredaka u projektu „Intercity media projekt“ gdje smo snimali jednominutne filmove, moj video uradak je bio na temu BiH obrazovanja. U prosincu 2010. godine u Schuler helfen Leben  organizaciji u okviru projekta „Umjetnost ujedinjuje različite“, s kolegom Dinom Muratović sam objavila 2. zbirku. Osvojila sam prvu nagradu u kategoriji srednjoškolaca na književnom natječaju „Janos Siveri“ 2011. godine.

Strah

Bojim se nevjere,

sumnjam u vjeru.

Znam da nemam razloga za to,

ali srce cvili.

Suze kvase blijede obraze,

zubi se tresu od drhtaja duše.

Htjela bih ti vjerovati, zaslužio si to,
Ali srce ne želi novu bol.

Ne mogu,

moje ljubomorno Ja to ne dopušta,
ne mogu,
jer drhtaj duše ne popušta.

Snijeg

Toliko ga ispred,

mora da je to tvoja budućnost,

još toliko iza,

tvoja prošlost.

Zatrpan si u njemu,

ne možeš dalje,

zatrpava te,

zatočen si u njemu.

Upss, pao si preduboko!

Zaglibio si?

Ne pomažem ja tebi više,

nisi vrijedan.

A snijeg

samo stoji i čeka sunce.

A ti?

Što ti čekaš?

Potraži me

Potraži me

i bit ću ondje

gdje si me ostavio

zadnje decembarske noći.

Ispričaj mi svoju priču,

u njoj dodijeli mi glavnu ulogu.

Probudi me,

jer krajnje je vrijeme da se vratim,

da potražim lijek za nostalgiju.

Potraži me,

bit ću ondje

gdje si me zgazio

bez ikakvog osjećaja.

PJESNIK SUVIŠNIH RIJEČI

Zvijezde bih spustila

samo da te vidim.

Mjesec bih obgrlila, samo da te osjetim.

Sada sam samo loš pjesnik,

izgubljen između sna i jave,

nesvrstan među ljudima.

Riječima bih pustila

da me vode.

Bol bih pustila, neka boluje.

Postala bih

pjesnik suvišnih riječi.

Samo kad bih znala

da si skriven tu iza ugla.

Ako večeras pjesniče dođeš,

ne budi me,

ne otimaj me snu,

Ne vraćaj javi.

Ako mi poželiš reći „volim te“,

dođi mi u snove,

budi pjesnik moj

i sanjajmo zajedno.

Zajedno mi možemo sve,

budi moja ptica,

a ja tvoj let.

Odlazim

Odlazim u drugi svijet, što ga poljupci još uvijek miluju,
Putujem na mjesto nade, gdje se note srca po zidu pišu,
Na mjesto gdje je svaki zvuk nova ljubav,
Mjesto gdje je slobodan onaj koji voli.

Hodam tamo gdje je prošlost nit svile što leluja u zraku,
Gdje se duše spajaju u neizreciv broj kristala,
Gdje je jedna ruka potpora drugoj,
Hodim tamo gdje smo ljudi, gdje smo svjesni cilja postojanja.

Idem tamo gdje se čovječnost zaboravila nije,
I gdje svako jutro drugačijom rosom počinje.
Odlazim tamo gdje sunce rađa novu svijest,
Idem tamo gdje je zvuk srca najljepša vijest.

Odlazim u drugi svijet, što ga poljupci još uvijek miluju,
Putujem na mjesto nade, gdje se note srca po zidu pišu,
Na mjesto gdje je svaki zvuk nova ljubav,
Mjesto gdje je slobodan onaj koji voli.