Martina Ergić

 Moje je ime Martina Ergic dolazim iz Šibenika (Hrvatska). Apsolventica sam na Veleućilištu za turizam u svom gradu. Pjesme pišem  7 godina većinom poeziju. Moje teme su vezena uz ljude oko mene,  moje mjesto, moje ljubavi itd..nikad nisu bile objavljene (imam želju da ih objavim)...

 

 

HVALA

 

Kad se u meni tuga

Pretvori u kišu

Samo oni  mogu

Da dozovu dugu

Jer

Poslije kiše

Duga se stvara

Zato majci mojoj

I

Ocu mom

 

      Zauvijek hvala!!

                            

   

UČILA ME MAJKA

 

Učila me majka jesti

Učila me majka hodati

Učila me majka voljeti

Ali

Me nikad nije naučila

kako poslije ljubavi

 treba samo leđa okrenuti

i suze zbog toga brisati

to me nikad nije naučila.

  

 

 NAJLUĐE DUŠE

 

Novac se može izgubiti

Pametni mogu prolupati

Srce se može donirati

Ali

Ljubav ne može nestati

 u dubini duše

kad se ljube

najluđe duše  

      

 

TVOJA MALENA

 

Varao si me cjelu vječnost

Varao si me cjelu noć

Ni san mi neće brzo doć

Jer znam da si sad s njom

svojom jedinom malenom

                        

 

TEBE NEMA

 

Budim se

 Ustajem

Ali  ne shvaćam

Da i dalje hodam

Kao mjesećar

 tražeć tvoju ruku

po cjelom stanu .

Onda izlazim na ulicu

 I od asfalta i benzina

Tražim miris lavande i ruzmarina

Ali

Ne tebe nema nigdje

U nijednom mom osjetilu

Ne tebe nema u mojoj blizini

Noć je pala aja i dalje tržim

Tvoju ruku

Mislim dal si ušla u moj stan u moj život ponovo

Ali

Ne tebe nema nigdje

 



http://cms.novapoetika.webnode.com