Tatjana Debeljački
Tatjana Debeljački, rođena 23.04.1967. godine u Užicu. Piše poeziju, kratku prozu,priće i haiku.Član Udruženja Književnika Srbije - UKS od 2004. godine i Haiku Društva Srbije – HDS Srbije. HUSCG- Montenegro i HDPR Croatia.Član udruženja pisaca "Poeta" od Beograd,2008.Član Hrvatsko Književnog Društva – HKD od Croatia 2009.Član Društva pesnika "Antun Ivanošić" Osijek 2011. Saveza Jugoslovenskih Književnika u Otaždžbini i Rasejanju-Beograd, Književnog kluba Jesenjin-Beograd. Do sada sam izdala četri zbirke poezije: «KUĆA OD STAKLA» izdavač «ART» Užice, godina izdavanja 1996.; zbirka poezije «TVOJA» izdavač «NARODNA KNJIGA» Beograd, godina izdavanja 2003.; zbirka haiku pesama «VULKAN» izdavač «Lotos» Valjevo, godina izdavanja2004.CD Knjiga u izdanju ART+``KUCA OD STAKLA``2005.SR-EN sa Muzikom. AH-EH-IH-OH-UH izdavač Poeta,Beograd 2008. Poezija i haiku prvedeni su na više jezika.
GOLO LICE
Meni je muka od samog početka,
meni je svejedno do samog završetka igre.
Izgubili su je.
Šta je sa drugim čovekom?
U dvadesetom poglavlju u samom redu
njega izda golo lice.
U dvadeset i trećem poglavlju,
bilo je zbogom.
Isto lice pod šeširom,
golo lice.
NA BELINI
Za buket ruža vezane noge,
ruke slobodne za molitvu,
kosu prekrili pupoljci,
ime joj nosi ponosni paun.
Anđeoska svetlosti obasjaj
sliku žute ruže i blud.
Sveci bez stida i straha.
Ljubav menja nas.
Oduzeli su joj
igračke i ljubavnika.
DOČARAN
U pesmi
netaknute prirode
najbujnija mašta vasione.
U harmoniji kosmosa
Egipatska figura
ostarelog savršenstva!
Pokretna slika
zamišljenog pogleda!
U mentalnoj kondiciji
svakodnevno drami.
U okovima pod mesečinom
Sećam te se!!!
ZA-SLUGE
Dolazak koristi za pripremu buduće
psihodramske šanse.
Mašta nadvila svoju senu nad srećnom prošlšću.
Prtiv-volja otvara manifestaciju,
beskućnik promišljeno, zadovoljno
postiže i zadržava zavisnost, oplemenjuje
uskladjenost vrelinom prljavština. Na delu
miris parfema neutralisan votkom, skida se da ne izgužva odelo.
Ljubomora ga pita kad je prevari? Pre dva meseca!
Stalna, trajna izdaja, neskoncetrisana…
Strašljiv, plašljiv, muževan glas u znaku uzvika!
Žudnja i strast su dalekovidne!
Egoizmom negativne, iz nirvane metafizičke strasti
Sta si se uhvatio za nju ko dete mami za suknju!!!
SLIKE
Čuvaćemo svaki dan,
naš mali vrt, pun sreće,
raznovrsnog šarenog cveća.
želim neizmerno mi potrebnu blizinu.
Koliko dobrih prijateljskih
saveta zakopali duboko u nama!
Verovali željama,snovima,opstali i uspeli
sačuvali za čim smo čeznuli.
Zapisuj žive slike za oko i um
Sa osećanjem za “ovde i sad”?
PEGLA
Jednoj si poklanjao jage, sloniće...
Drugoj čaše, štofove, peglu...
vadio se
Takve su žene.
Ako sam bila dete za igranje
zašto si me svrstao u ljubavnicu?
Zašto su sve tvoje igre nedovršene?
Šta ti je onda bila ona
kada si joj davao ono što si delio sa mnom?
Kada si joj kupio peglu
poljubila te je pred mojim očima,
Pogledao si me,
takve su žene.
Ponovi li se, raščerupaću je kao kokošku,
pegla će završiti na njenoj glavi!
O PESMO...
Juče postojah beskrajno jaka.
U ljubav zazidah želje bez nade.
Vedrinom obojih silne agonije.
Neka cveću sijaju mirisi.
Neka se pupoljci mojih radosti razvijore.
Opominjem pesmom božije kazne.
Zrela tela okreću se za nezrelim.
Dišu promenjivo, uznemireno...
Glasno odjekuju pritajena dahtanja.
Lepršavost želi da zaigra na otvorenu kartu.
Uzbudljiva nestašnost ima prodorne namere.
Golica okom golubljim perom.
Slušaj pticu u ustima, zarobljenu glasnim žicama.
Uroni u reku koja izvire u očima.
Hodam ka tvojoj lepoti kroz svet koji krase livade.
Budi se zadobijena svest bezmoralnih načela.
Pronađoh te zgrčenu od jeze,
Zaspalu na nitima mesečine.
Žrtvovanog dostojanstva.
Kasnim u svemu, zadržana prohtevima.
Nebo se otvara, razvedrava za radost.
Uznosiš se još snena i nesvesna svoje veličine
Merene vekovima.